ŽUPA RAŠELJKE

Share Button

Župa Rašeljke osnovana je 1934 godine, a zaštitik župe je sv. Franjo Asiški.  Župa Rašeljke je sve do 1885 bila je dio župe Livno sa sjedištem u Vidošima, a od 1885 pripojena je župi Vinica od koje je odcjepljenja 1934 godine.

Župu čine naselja: Rašeljke, Liskovača, Kazaginac, Renići, Kurtovina, Galići, Prisika i Renića Dolac. Od 1997. pripojena su joj i dva mala naselja viničke župe Blaževići i Vlaka. U župi živi nešto više od 500 žitelja.

Gradnja župne kuće započela je još prije osamostaljenja župe, 1931. Dovršena je 1935. Nova kuća sagrađena je 1987/88. Vrlo je lijepo uspjela, funkcionalna i prostrana. Prva grobljanska kapelica bila je sagrađena još 1880-ih godina. Služila je kao podružna crkva župe Rašeljke, a poslije i kao prva župna crkva župe Rašeljke. Novu kamenu crkvu, koja služi do danas, sagradio je sa župljanima župnika don Mirko Iličić, 1938-1940.

Nakon rata isti je župnik (u Rašeljkama župnikovao 1938-1961) crkvu obnavljao. Nije mu bilo lako, jer je uz Rašeljke opsluživao i Grabovicu i Prisoje, budući da su župe zbog komunističkih progona ostale ispražnjene. U novije vrijeme crkva je temeljito obnovljena te urešena umjetničkim djelima.

 

PREZIMENA U ŽUPI RAŠELJKE

Liskovača se nalazi na jugozapadnom uglu Buškoga Blata. Selo je malo; u njemu žive dva roda:

Lukači – koji su starinom iz Doca pod Mosorom, u Dalmaciji. Neki su odatle prešli u Zadvarje. Tu Miško Lukač, trgovac, u ljutini ubije svoju ženu i, bojeći se suda, pobjegne s troje djece u Kurtovinu u Buškom Blatu begu Bušatliji. Neki Matić iz Liskovače zamoli bega da mu Lukača dade za komšiju; beg mu udovolji želji i tako Lukači dosele u Liskovaču; Matići – doselili sa Kamenskog (Dalmacija). Prema porodičnoj predaji, nekada su živjeli u Ravnim Kotarima. Odatle su došli u Karakašicu kod Sinja. Poslije su odatle odselili u Dicmo (isto kod Sinja), ali su i to mjesto, napustili, te došli u Kamensko. Iz Kamenskog su se konačno preselili u Liskovaču.

Rašeljke su južno od Liskovače. U neposrednoj blizini sela nalaze se lokaliteti Gradina i Crkvina. Prema stećcima koji se nalaze kod sela, može se tvrditi da je i u srednjem vijeku ovdje postojalo naselje.

U selu danas žive: Čirke – koje je beg Bušatlija premjestio iz Suhače; Ivankovići – koji su se doselili iz Dobranje (Dalmacija); Pavići – došli sa Tijarice (Dalmacija), a daljom su starinom iz Doca, pod Mosorom; Udovičići – starinom iz Ugljana, kod Sinja (Dalmacija).

Istočno od Rašeljaka su Renjići, Kazaginac, Kurtovina i Galići. Ovi zaseoci, koji se pružaju od Rašeljaka na jugozapadu, do Bukove Gore na istoku, zatvaraju na pomenutoj liniji južni okrajak Buškoga Blata. Stanovnici pomenutih naselja su Hrvati.

Renjići

Braovci – su starinom sa Tijarice (Dalmacija); tamo i danas imaju svojih rođaka. Renjići – su starosjedioci.

Kazaginac

Ćavari – su starosjedioci. Ima ih u Dragniću (Glamočko polje), a porijeklom su iz Kazaginca. Krajem 18 vijeka doselili su se najprije u Vidimlije kod Glamoča[62]. U Gornjoj Rami su starosjedioci, a u Lugu (Rama) su iz Gostuše u Hercegovini[64]. Ćurkovići – su se doselili davno iz Vinice, u »tursko doba«. Krole – su starinom iz Kamenskog (Dalmacija). Renjići – su starosjedioci.

Kurtovina

Ćurkovići – su porijeklom iz Vinice. Ivančići – imaju predaju da su se davno doselili od Omiša (Dalmacija).◊49

Galići

Galići – su porijeklom iz Hercegovine; ovdje su se doselili prije 1878 godine. Renjići – su došli iz Renjića, gdje su starosjedioci.

IZVOR: Mario Petrić. Porijeklo stanovništva (Livanjskog polja).
Share Button

Comments are closed