Među mnogim nadgrobnim spomenicima u kliškom groblju, jedan nadgrobni spomenik kojeg je nagrizao zub vremena privlači veliku pozornost. Svi grobovi u kliškom groblju okrenuti su licem spomenika prema istoku, čime se čuvao starinski običaj da se tako pokojnici pokapaju, u smjeru sunca na izlazu, odnosno u iščekivanju slave uskrsnuća. Jedan spomenik rađen od domaćega kamena star više od dva stoljeća, okrenut je suprotno od drugih spomenika. Narodna predaja govori da je tu pokopan svećenik i da su se svećenici u to vrijeme tako pokopavali. Tko je bio taj svećenik? Zašto je pokopan baš u kliško groblje?
Vratimo se malo u povijest
Makarski biskup fra Nikola Bijaković (1695-1730) (Livanjski kraj tada je pripadao pod jurizdikciju i dijecezu splitkog nadbiskupa) pohodio je pet puta sela Buškog Blata, prvi put 1706., zatim 1713., 1718., a posljednji 1723. godine, kada se po prvi put doznaje da je sjedište tadašnje livanjske župe zapravo bilo u našem selu tj. u MIŠIMA.
20. rujna 1723. godine biskup je iz Makarske stigao u Imotski odakle je preko Studenaca prispio u livanjsku krajinu. Prva postaja bila mu je u selu „Missi“ (Miši). Došavši u tadašnju „župu Miše“ na jednu prostranu poljanu zateče skupljeni narod na župskoj misi koju je predvodio svjetovni svećenik don Grgo Zrno. Biskup je ostao u livanjskom kraju 3 dana ali nakon svojih pastirskih dužnosti odsjeo je u kući don Grge Zrne popa glagoljaša u Mišima. 21. rujna 1723 kod kuće don Zrne ispovjedilo se 440 vjernika iz tadašnje miške župe i okolice. Na groblju spomenutog sela biskup je sa don Grgom Zrnom i svojim pomoćnicima služio misu s brojnim vjernicima. Na toj misi biskup je u prisutnosti muslimana iz Podhuma i okolice propovijedao o Božjoj ljubavi. Tokom mise pričestilo se i krizmalo 120 vjernika, a dva su se pravoslavna vojnika izmirila s Katoličkom crkvom učinivši javnu zakletvu. Poslije svih obreda biskup je sa svojim pomoćnicima ručao u kući popa glagoljaša don Zrne. Tom je zgodom biskup naredio da se na tom groblju u mišima napravi i jedna kućica koja bi don Grgi služila kao kapelica. Također je rečeno da se na groblje stavi jedan veliki hrastov križ i da se groblje ogradi kako ne bi mogle u njega ulaziti životinje.Don Grgo Zrno preminuo je 1741.god. (izvor: M. Džaja)
Zrne iz Miša presliše u Šuicu a iz Šuice u Kupres.
Iz ovih kratkim ulomaka iz povijesti da se zaključiti da je na početku ovoga texta spomenuti grob, upravo grob popa glagoljaša don Grge Zrne koji je živio i djelovao u svom selu i istoimenoj župi u kojem je preminuo 1741. Njegov rođak don Mate Zrno službovao je u drugim selima Livanjskoga kraja i nepoznato je gdje je ga zadesila smrt.
