ŽUPA GRABOVICA

Grabovica je bila prvo župno sjedište buškoblatskih naselja. Grabovica se 1831. odcijepila od župe Livno (Vidoši), najprije pod imenom samostalne kapelanije, a od 1838. pod imenom župe.

Matice posjeduje od 1838. Tada je župa obuhvaćala tri današnje župe: Grabovicu, Prisoje i Rašeljke. Naselja današnje rašeljačke župe pripojena su kasnije (1885) župi Vinici, a Prisoje se 1922. osamostalilo. Do 1932. župom su upravljali franjevci, a od tada do danas svjetovni svećenici.

Prva župna kuća u Grabovici sagrađena je prije 1838, pod Gromilom. U blizini se nalazila i mala crkvica posvećena sv. Marku Evanđelistu. Nova je župna kuća sagrađena 1868 (danas u vlasništvu ob. Šarić). Novu crkvu i župnu kuću na novoj lokaciji zvanoj Rovine (gdje se nalaze i danas) sagradio je župnik fra Stanko Kraljević 1916. i 1920. Župnik don Ilija Rezo uhapšen je od komunista 1946. te je župa sve do 1958. bila ispražnjena – upravljao je župnik iz Rašeljaka. Nakon toga počinje obnova župe te crkvenih objekata.

U župi postoje sedam grobaljskih kapelica i to u selima: Dobrići, Korita, Zidine, Grabovica, Kušrtino brdo, Gromila. U selu Bokova Gora nalazi se filijanka crkva posvećena sv. Josipu Radniku kada bude i blagoslov polja u Bukovoj Gori.

Župa obuhvaća naselja: Grabovica, Dobrići, Zidine, Bukova Gora i Korita. U župi živi oko 500 katolika.

U novije vrijeme karmelićani su na području župe, u mjestu Zidine, sagradili prekrasan samostan, Karmel Sv. Ilije. Uz samostan se nalazi i crkva.

 

Prezimena u župi Grabovica

Bukova Gora je na južnom okrajku Buškoga Blata, na cesti, koja od Livna vodi prema Aržanu. U rimsko doba u Bukovoj Gori sastajala su se dva puta; jedan koji je od Trilja išao preko Aržana, i drugi, od Lovreća preko Vinice. U Bukovoj Gori žive samo Hrvati.

Današnje porodice su: Čule – doseljenici iz Hercegovine. Dedijer ih nalazi u Kruševu kod Mostarskog Blata; Sablići (i Sabljići) – koji su se davno doselili sa Tijarice (Dalmacija). Godine 1815 spominju se u Podhumu gdje ih i danas ima; Sučići – starosjedioci u Livanjskom polju; ovamo su se doselili iz Strizirepa kod Tijarice (Dalmacija). Erdeljanović ih nalazi kod svetri bunjevačke grupe. »Vrlo je verovatno, da su svi pomenuti rodovi sa prezimenom Sučići poreklom od starog roda »sučьčićь« koji se još 1400 godine pominje u jednome od dvanaest hlivanjskih plemena u Bosni… Kao što smo videli, Sučića ima i sad u Livnu, a svakako su u ono vreme bili jako bratstvo, čiji su se rodovi i ogranci u vreme turske najezde i poznije razilazili na razne strane«. Interesantna je narodna predaja Sučića iz sela Lusnić kad Livna, koja tvrdi da su se Sučići prije zvali Sučičić, i da su iz Orguza, upravo iz mjesta, odakle je i spomenuto livanjsko pleme iz 1400 godine; Šarići – iz Omarčena kod Tijarice (Dalmacija); kod svetri bunjevačke grupe su zastupljeni; Škojo – ne znaju odakle su porijeklom.

Zidine su udaljene 2 km istočno od Bukove Gore.

U Zidinama žive samo Mamići – koji su davno doselili iz Vinice; a porijeklom su iz Gruda kod Ljubuškog (Hercegovina). – U Subotici su Mamići od 1686 godine; katolici u Lišanima Ostrovičkim kod Benkovca. U Bosni i Hercegovini ima 6 sela s imenom Mamići; od njih su dva katolička, oba u zapadnoj Hercegovini, a dva pravoslavna u zapadnoj Bosni.

Korita – Selo se nalazi u blizini Zidina, u pravcu sjeveroistoka.

U njemu žive ove porodice: Brekalo – doseljenici iz Kamenskog (Dalmacija); Cikoje – iz Studenaca (Dalmacija); Ćurići – stara porodica u Koritu; došli davno od Konjica. Godine 1839 spominje se neki fra Anđeo Ćurić, rođen u Koritima; Sučići – doselili iz Tijarice (Dalmacija) (Ostalo vidi pod – Bukova Gora!); Šarići – starinom iz Tijarice (Dalmacija).

Dobrići su izduženo selo između Korita s južne i Grabovice sa sjeverne strane.

U Dobrićima su danas: Beljani – »od davnine«. 1815 godine bilo ih je u Smrčanima, gdje ih i danas ima; Ćurići – došli iz Korita; starinom od Konjica; Drmići – ne znaju za porijeklo; Gadže – doselili iz Hercegovine. Ima ih u Grabovniku kod Ljubuškog, a doselili su se iz Drinovaca; Ivančići – davno doselili iz Dalmacije.

G. Grabovica – Beljani – su došli prije 20 godina iz Dobrića, gdje su starosjedioci. Crnkovići – iz D. Grabovice došao je jedan »na ženinstvo«. Franjići – doseljenici iz Livna prije 100 godina. »Imali su svoju butigu-meanu«. Ivančići – su iz D. Grabovice; starinom iz Dalmacije. Ivande – su doselile iz Vinice prije 60 godina. Lagušići – su »od Šarića kolina. Po Turkinji Laguši, prozvali su Laguši«. Sučići su iz Dalmacije; prije o. 100 godina došao jedan »na ženinstvo«. (O Sučićima vidi – Bukova Gora). Šarići – su doselili iz Omarčena, na Tijarici (Dalmacija). Ursići – su iz Strizirepa, kod Tijarice (Dalmacija); za ranije porijeklo ne znaju.

D. Grabovica – Crnkovići – su doselili sa Kurtovine, ne znaju za dalje porijeklo. Ćurkovići – su došli sa Kurtovine pred 100 godina. Ivančići – su iz Dalmacije. Kotarci – su davno došli iz Voštana (Dalmacija); 1741 godine bili u Lipi-Čukliću. Krolo – došao »na ženinstvo« prije 40 godina iz Kamenskog (Dalmacija); 1741 godine spominju se u Mišima, a 1815 godine u Podhumu, gdje ih i danas ima. Matići – iz Liskovače; došao jedan◊51 »na ženinstvo«. Šole – doselili iz Prisoja. U Mokrom (Mostarsko Blato), Dedijer navodi – Šola je starinom iz Makarske, odakle je prešao u Županjac (Duvno), a odatle je prije 35 godina prešao ovamo kao fratarski kuvar. Djed mu je bio pravoslavne vjere, slavio je Đurdevđan, a tu su slavu zadržali i dalje dok je fratri ne zabraniše. 

(Izvor: Mario Petrić. Porijeklo stanovništva (Livanjskog polja). GZM. Etnologija. XV-XVI. 1961.