.
Današnja župa Sv. Ivana Krstitelja – Podhum, nastala je odvajanjem od župe Vidoši. Iako neki povijesni izvori govore da je za vrijeme Osmanlijske vladavine 1723. godine sjedište prostrane Livanjske župe bilo u Mišima. Legenda kaže da je na Batinića Brdu bila crkva svetog Petra koju su Turci zapalili. Do danas ostalo je sjećanje na tu crkvu jer Petrića groblje nosi ime upravo po toj crkvici koja je bila najvjerojatnije na tom lokalitetu. Davne 1746 godine livanjska župa prenesena je iz Miša u Vidoše.
Prvotna crkva (Vidi sliku gore) izgrađena je 1882. godine, a uz crkvu je bila sagrađena i kućica gdje je svećenik mogao odsjesti. Dolazeći iz Vidoša svećenik je u sagrađenoj crkvi nedjeljom i svetkovinama držao bogoslužje. Od 1909. godine je Podhum postaje mjesna kapelanija, a od 1928, godine vodi vlastite matice, koje su do danas prilično očuvane.
PRVI PODHUMSKI ŽUPNIK IMENOVAN JE 1935 GODINE
Oltar u staroj župnoj Crkvi postavljen 1936. godine
Odlukom biskupskog ordinarijata 1935. godine Podhum postaje župom, a prvim župnikom imenovan je fra Bono Grebenar. Fra Bono prije nego je imenovan župnikom službovao je u župi dvije godine kao mjesni kapelan. Došavši u župu odmah je naručio drveni oltar za crkvu. Oltar je bio visok 380 cm, a širine 200 cm. Oltar je završen 1936. godine, a izradio je ga Josip Nikolić iz Šibenika. Nekoliko godina kasnije nakon postavljanja oltara u crkvu, na oltar je postavljen kip Svetog Josipa.
Fra Bono Grebenar rođen je u Biloj 13.08.1884. godine. U Podhumu je službovao kao samostalni kapelan od 1933. do 1935 godine. Nakon što je Podhum proglašen župom 1935 godine fra Bono postaje prvi Podhumski župnik. Službu župnika obnašao je sve do svoje smrti. Partizani su ga zarobili 6. studenog 1943. godine u selu Podgradini dok je obavljao obred pokopa jednoga mrtvaca. Odveden je u Livno i strpan u zatvor gdje je, teško zlostavljan, ostao više od tri tjedna. Osuđen je na smrt strijeljanjem. Strijeljanje je izvršeno u noći 1. prosinca, pokraj javnog druma nekako na polovici puta između onodobnog Livna i franjevačkog samostana na Gorici. Bio je zakopan na mjestu strijeljanja, i to u smetlištu! Svećeniku, koji ga je zadnji posjetio u tamnici, rekao je: „Nema od mene ništa, gotov sam, daj mi odrješenje!“ Jedan je od fra Boninih ubojica kasnije pričao da je fra Bono, dok je vođen na mjesto strijeljanja, sam sebi pjevao pogrebnu pjesmu: Zbogom mili roditelji, braćo sestre, prijatelji! Ja se od vas sada dilim, sastajem se s Bogom milim.
Neumoran je bio ovaj franjevački mučenik, kao što su neumorna i njegova braća franjevci, koje su samo zato što su Kristovi svećenici, dali svoj život ne odreknuvši se Krista i Crkve.
Vrijeme nakon pogubljenja fra Bone ispomoć u župi su pomagali svećenici iz Franjevačkog samostana na Gorici sve dok nije imenovan novi župnik Podhumski fra Branko Bilić.
Stara župna crkva
