Padine Tušnice dičili su veliki pašnjaci koji su bili pogodni za uzgoj blaga, kao što su konji, goveda, ovce, koze,… Zahvaljujući specifičnim agroklimatskim uvjetima, posebnostima biljnog pokrova, mnogobrojnim vrstama aromatičnog i ljekovitoga bilja, Austrougarska vladavina je te predjele uvrstila u najkvalitetnije pašnjake kraškog područja. Stanovnišvo ispod padina Tušnice stoljećima se bavilo stočarstvom i onda kada je polje (Buško Blato) potopljeno vodom ostali su ogromni pašnjaci. Stanovništvo je upravo na tim pašnjacima hranilo svoje blago da bi preživilo teška vremena. Tada je nekomu palo na pamet da ono što je od pamtivijeka čovjek – seljak koristio za ispašu blaga netko je to uneredio uzoravši najplodnije prijedjele pašnjaka zasadivši borova stabla koja ničemu ne koriste. Je li to dio dodatnog plana iseljavanja hrvatskog čovjeka iz livnajskog kraja ili je to netko sve dobro naplatio.
Naš livanjski kraj je u zadnjih godina podigao mnogobrojne mljekare što je za svaku pohvalu, ali kao otežana okolnost u daljnem bavljenju stočarstvom pojavio se nedostatak pašnjaka.
Žalosti činjecica da su mnoge velike jaruge i kamenjari ostali slobodni, a najplodniji djelovi pašnjaka su uzorani za opravdanje eventualno uzetog novca za sadnju borova.
