Mnoge obiteljI iz našega sela koje su imale više stoke, u planini Kamešnici gradili su nastambe za svoje blago i čobane. To su bile malene kućice sazidane od kamenih, grubo obrađenih kamenih „vaca“ (blokova), pokrivene šimlom ili ševarom. Narod ovakve nastambe davno prozva KOŠARAMA.
U košarama boravili su čobani čuvajući stoku, muzli su krave, ovce, koze, sirili sireve, čistili štale, sakupljali đubrivo i sl. Marljivi čobani i čobanice uz košaru su pronalazile i pokoji pedalj obradive površine, prokopavale ga, sitnile zemlju i pretvarale je u malene gredice. Tu se moglo naći pokoji redak krumpira, luka ili neka druga biljka povrtnica.
Lokaciju za izgradnju košare nije bilo teško izabrati. Jedan od glavnih uvjeta bio je da u okolini nastambe ima dovoljno dobe paše, a za koze dosta mladog i gustog brsta – grma. Siromašnije obitelji udruživale su sredstava i rad pa zajednički gradile košare. Obitelji koje nisu imale košare, jedan dio jalove stoke (stoka koja se nije muzla) dizale su na košare kod rodbine ili prijatelja. Blago bi se izgonilo o Jurjevi u planinu a vraćalo bi se poslije Iline kad bi se livade pokosile..
Mišani su imali košare na lokalitetima; Javorov Dolac, Jastrebac, Risovac, a na lokalitetu Blatni dolac bio je zajednički bunar za nekoliko obitelji.
BUNAR ILI ČATRNJA NA KOŠARI
Na planini Kamešnici ima nekoliko izvora vode ali oni nisu mogli zadovoljiti potrebe sve stoke koja bi se pojila na planini. Da čobani i stoka ne bi oskudijevali, uz košare zidali su se bunari ili čatrnje. Posao oko izgradnje takvog objekta išao je dosta sporo, jer je puno vremena i truda valjalo utrošiti na kopanje oveće okrugle rupe, dubine dva do tri metra. Ljudi su morali ručno iskopati velike količine kamena, a onda dobro nabiti dno kako ne bi propuštalo vodu. Nakon ovog posla zidari bi klesali kamen i počinjali sa zidanjem bunara. Oni su u krug slagali kamene vace – blokove, red po red sve do iznad površine zemlje. Kameni blokovi morali su biti vješto i čvrsto uzidani i jedan za drugim povezani tako da ni kap vode kroz njih ne proteče. U kamešnici se još mogu naći bunari koji su služili našim „didovima“ za napajanje stoke, iako su oronuli i danas mnogi rado pričaju o njima. Tako na slikama možete vidjeti; Begov bunar, Šućin bunar, Kaičića i Stipičića bunar, Lukića bunar, Mladinov bunar, i druge.
Košare su bile i nestale. Odnijelo ih vrijeme i potisnuo veći standard ljudi ovoga kraja. Prestade rika volova, blejanje ovaca, mukanje krava, rzanje konja, meketanje koza. Šuma zaraste i sakri svoje staze. Utihnu „divojačka i momačka „pisma“, ganga, kao da je nikad nije ni bilo. Ostadoše nam samo sjećanja i uspomene još pokojeg živog starog „dida ili babe“. Uskoro će i ona nestati ako ih mi mlađi ne sačuvamo i ne prenesemo onima koji će doći poslije nas. Valjda je takav život ljudi ovoga kraja.
FOTO ALBUM
(Pogledajte u fotografije što je danas ostalo od tih bunara i košara na Kamešnici)
