Rijetko je naći u nekom mjestu jednu osobu koja je doživjela 100.rođendam, kod nas u mišima tri su starice u tri godine proslavite 100.rođendan. Tko su one i kako su proslavile svoje rođendane pročitajte u nastavku.
ANICA BATINIĆ (ŠUĆA), PROSLAVILA 100. ROĐENDAN
U subotu 04. travnja 2015. godine u staračkom domu sveti Nikola u Kazagincu na Buškom blatu, bilo je malo drugačije ozračje nego obično. Već u prijepodnevnim satima u starački dom pristizala je mnogobrojna rodbina, kćerka, unuci, praunuci rasuti diljem svijeta, zatim prijatelji i susjedi iz Miškog zaseoka Batinića brdo, a došao je i župnik župe Podhum fra Kazimir Dolić, svi su oni došli obići babu Anicu Batinić koja proslavlja svoj stoti rođendan.
Baba Anica je rođena u prošlom stoljeću 4.travnja.1915. godine u Mišima, župa Podhum, od oca Ivana Šuće i majke Ruže r. Puđa iz Miša. Krštena je drugi dan nakon rođenja, a sakramenat svete krizme primila je u jedanestoj godini života točnije 25.kolovoza1926. godine. Udala je se sa dvadeset i tri godine 9.rujna 1938. godine za Antu Batinića pok. Ilije s kojim je živjela samo 4 godine. Već sa 27 godina ostaje udovica i u teškim životnim prilikama podizala je troje djece: sina Iliju, kćeri, Ružu i Veroniku. Danas od njih troje ima petero unučadi i troje praunučadi.
Slavljenica nas je dočekala sjedeći na svom krevetu s krunicom u ruci, iako već godinu dana dobro ne vidi, a zadnjih šest mjeseci ne može bez pomoći hodati, starica je na nas ostavila dojam blage i strpljive osobe pune topline koja se još uvijek raduje novim susretima.
Zanimljivo je i to što Anica ima dobru memoriju , sjeća se svega i pamti sve. Za koji će se dan navršiti 73 godine od kada je ostala udovica. Najteže joj je bilo “ukopati svoju dicu” kaže baba Anica, zatim nastavlja: “Ne znam ni broja dana koliko sam puta u životu bila gladna, radila sam po cili dan da ne bi ništa poila, a na jezik bi stavila list od kukuruza da bih potisnula glad,” tužnim glasom kaže baba Anica.
Da bi podigla svoju obitelj Anica je uvijek radila i nije birala posao, a nije bilo posla kojega nije znala raditi od prepredanja vune i pletenja terluka do težačkih poslaova na njivi s molitkom u ruci. Iako je život nije mazio, Anica se nikad ni na što nije žalila, često je znala reći “Neka večere s pravdom stečene.” Skromna, radišna, strpljiva uvijek je bila spremna pomoći svakome. Uzdala se u Boga, a utjehu je nalazila u molitvi i s molitvom nadilazila sve teške trenutke.
Unatoč prevaljenom stoljeću života, baba Anica je još uvijek zdrava, vesele naravi, pristupačna i razgovorljiva osoba. U domu se nalazi od 2006. godine, a za nju skrbi kćerka Veronika.
FOTO ALBUM – Fotogrfije sa Aničina rođendana
BABA GIGA 04. SVIBNJA 2012. PROSLAVILA 100. ROĐENDAN
Veselo je bilo u petak 04. svibnja 2012.godine u buškoblatskom selu Mišima točnije na Batinića brdu gdje je uz obitelj, rodbinu i mještane toga zaseoka baba Matija (Giga) Batinić Pavlović rođ. Klišanin proslavila 100-ti rođendan. Oko ranih jutarnjih sati pred kuću slavljenice pristižu djeca, unuci i praunuci rasuti diljem svijeta od Njemačke do Kanade. Na nesvakidašnje slavlje pristigli su i mještani zaseoka Batinića brda i Gaja gdje su unuci babe Gige priredili ručak za sve uzvanike.
Baba Giga najviše se veselila što je na njen rođendan došao “pratar” župni vikar fra Tomislav Svetinović koji je se pomolio na početku ručka i blagoslovio sve prisutne, baba Giga nije skidala pogleda sa fra Tomislava, a kad bi ga netko zaklonio, pitala bi “di je pratar”. Sve uzvanike iznenadili su članovi HKUD Dinara (čiji je član i babina unuka Helena) koji su se pojavili u narodnim nošnjama livanjskoga kraja te su izvedbom izvornih pjesmama i narodnih kola doprinijeli da ova nesvakidašnja proslava rođendana bude uistinu svečana. Za vrijeme ručka orila se ganga i bećarac, babine kćeri Tona, Anica (Ćira), te prija Maruška i susjeda Finka svojim složnim glasovima i “pivanjem” uveseljavali su sve prisute, ni baba Giga nije mogla odoljeti da ne “zakanta” gangu te im je u par navrata napominjala koju da “zapivaju”. Iako je sitna i slabije čuje, vesela i razdragana starica, sve je promatrala s osmjehom na licu.
Baba Matija (Giga) rođena u prošlom stoljeću 4.svibnja 1912. god. od oca Joze i majke Ivke r. Drmić, krštena je dan nakon rođenja, a sakrament sv. Krizme primila je u 14. god života (1926). U 23 godini ulazi u sakramenat braka s Jozom Batinić – Pavlović (1910+1979) s njim je imala devetero djece Franjku, Anicu, Dragicu, Ružu, Ivu, Ljubu, Tonku, Anicu i Ivana od kojih je troje danas živo; Iva, Tonka i Anica. Baba Giga može se ponositi sa svojih jedanaest unučadi, dvadeset i jedno praunuče te jedno prapraunuče.
Život je nimalo nije mazio. Doživjela je puno teških trenutaka u svom životu ali malo je pričala o tome. Majka joj je umrla kad ju je rodila. Od malih nogu je čuvala ovce i kod ovaca naučila “pivati”, a kada je ojačala i mogla kopati na njivi, išla je u kopače, svaki je dan znala ići s vučijom na leđima po vodu na vrelo Vojdinac udaljeno oko 1500 metara od kuće, a u kući su je čekala djeca i muž i svi kućni poslovi te “blago” koje je držala, radije je voljela leći u krevet gladna nego da joj „blago“ ostane gladno, priča baba Giga. Najsretnija je bila kada se zemlja obrađivala, kada bi joj došli kopači i kada bi pred njih na stol stavljala sve što je imala. Najradosnija je bila kada su kupili magare, jer je ono umjesto nje nosilo teret. “Baba je uvijek voljela malu djecu i rado ih pazila. Svi njeni unuci će reći da baba nikada na njih nije galamila i da je uvijek pazila da ne budu gladni s ponosom ističe unuka Helena. Unuka Anđa na to još nadodaje da je baba uvijek voljela kišu i da je bila najsretnija kada pada kiša i uvijek je bila vani na kiši i nikada u kuću nije ušla suha, u tom zaseoku nema vodovoda pa se baba borila da uhvati svaku kap kiše za svoje “potribe”. Giga poznaje jako puno pjesmica. Ona ih zove “diklice, pivala“ ih je cijeli život, najviše kod blaga i ovaca, pa i danas “iskanta” po koju. Najviše je pjevala šaljive i svete, neke od njenih “diklica” govore o ljudima ili događajima iz njene prošlosti, a kada je u društvu uvijek nekako preuzme ulogu zabavljačice. Uvijek rado priča a i svi je rado slušaju i smiju se.
Najviše žali za danima kad je kuća bila puna čeljadi i kada je ona “kuvala” ručak u velikom loncu.Zanimljivo je to da baba Giga nikada u životu nije popila tabletu niti je posjetila doktora. Cijeli svoj život molila je Boga, posebno svoje molitvice koje je naučila moliti od svoje maćehe, a moli ih ujutro kod ustajanja i uvečer kod liganja u krevet i nikada ih ne propušta. Bog se pobrinuo za njenu starost, te se zadnjih nekoliko godina za nju brine njena kćerka Iva (Ivanka). Eto to je naša baba Giga, iako stogodišnjakinja još je puna volje za životom.
FOTO ALBUM
BABA MACA U VELJAČI 2012. PROSLAVILA 100. ROĐENDAN
MATIJA (Maca) Pavlinović r. Klišanin,rođena na današnji dan 21. veljače davne 1912. god., a danas još pokretna starica koja je duboko zakoračila u 21. stoljeće proslavlja svoj stoti rođendan i najstarija je mještanka sela Miša i župe Podhum/Livno. Već u prijepodnevnim satima na vrata bake Matije pokucali su djelatnici centra za socijalni rad iz Livna sa ravnateljicom Marijom Badrov, socijalnom radnicom Marijom Bartulović, psihologom Cvitom Karaula i pravnikom Markom Pravdićem donijevši još prigodne poklone i rođendansku tortu zaželjevši joj iskrene i lijepe želje. Nekoliko minuta poslije, baku je došao posjetiti i djelatnik Crvenog križa iz Livna Ivan Šuća uručivši baki Matiji paket sa svim potrepštinama koje trebaju jednoj starici. Svaki mjesec Ivan redovito obilazi baku Matiju. Prema Ivanovim riječima Crveni križ pune 22 godine brine za baku Matiju. Prerezavši tortu baka Matija ju je prva probala i zahvalila se svima koji su je došli posjetiti došli.
Malo poslije podneva susjedi, prijatelji te bliža rodbina dolazili su, također, posjetiti i čestitati Matiji rođendan. Matiju nisu zaboravili ni mjesni župnik fra Jure Papić i kapelan fra Tomislav Svetinović koji su se zajedno s obitelji Ivana Milolože (Mirkina) našli u kući slavljenice, donijevši joj darove te zaželjevši joj iskrene čestitke. Obitelj Miloloža donijela je, također, tortu na kojoj je stajala brojka 100, baka Matija je kao prava slavljenica po drugi put ugasila rođendanske svijeće, a nakon toga slavljenica je nazdravila sa čašom šampanjca koji je za tu prigodu donio župnik fra Jure Papić. Baka Matija se od srca zahvalila svim gostima i naglasila kako će se svih njih sjetiti u krunici sv. Ante koju uz ostale krunice svaki dan moli.
Zanimljivo je da baka Matija nije nikad koristila nikakve lijekove, a u bolnici nije nikada bila.
Matija (Maca) je sedmo dijete po redu od ukupno osmero djece svojih roditelja Stipe i Jele r. Gadža iz Miša. Krštena je drugi dan nakon rođenja, sakrament svete krizme primila u 14. godini. U dvadesetoj godini života prima sakrament ženidbe, vjenčavši se 26. siječnja 1932. godine sa Tomom Šuća (Stipe) r. 1906 kojega su partizani ubili 1943. godine. Maca je svoj bračni život s Tomom proživjela svega 11 godina. U tom su braku imali dvoje djece koji su umrli od dobi do jedne godine. Sva shrvana smrću muža i bez djece Maca je bila svjesna da je život borba, iako je ostala sama bez muža i djece valjalo se boriti za život. Tri godine poslije smrti muža točnije 11.ožujka 1946. god. Maca je odlučila ući u novi bračni život s Markom Pavlinovićem (Ramikom) čovjekom kojega je poznavala iz djetinjstva jer su bili iz istoga sela. Marko (r. 1901) sin Ante i Anđe r. Miloloža prvi je put bio oženjen s Marom r. Klišanin također iz Miša, s kojom je imao dvoje djece Jakova i Anđu.
Nakon Markove smrti 1984. Maca ostaje sama ali nikad ostavljena. Za Macu se danas brinu Jakovljev sin Zdravko i nevjesta Borka koje Maca voli više nego rođenu djecu. Iako ne žive u istoj kući Zdravko i Borka svaki dan obilaze Macu, gledajući da joj ništa ne nedostaje, da je čista i uredna starica. Svaki dan više od deset godina Borka donosi baki Maci skuhan i topao ručak odnosno večeru. Iako nezaposleni Borka i Zdravko uz svoje troje djece, Zdravkovu majku Anđu i Zdravkova brata Jozu pomažu i uzdržavaju baku Macu, ne zbog nekog interesa nego zbog toga što imaju veliko srce. Baka Maca ne prima nikakvu mirovinu, jer je cijeli život radila na zemlji (u poljoprivredi). Kao što i sama kaže ne zna ima li ijedna Gajska njiva da na njoj nije radila.
Baka Maca je još uvijek bistra uma i još boljega vida. Najveću radost i zadovoljstvo osjeća kada moli krunicu, kako kaže, da ne zna broja koliko na dan krunica izmoli. Krunica joj je davala snagu i nadu da nikada neće biti ostavljena.
FOTO ALBUM
Valja spomenuti i to da su babe Maca i Giga stričevke (od dva brata djeca ili djeca od stričeva).
Dodatak: Par tjedana poslije rođendana baba Maca smještena je u dom staraca na Buškom jezeru. Nakon par mjeseci boravka u domu baba Maca je u lipnju 2012. usnula u Gospodinu.
