Vržerala – Selo je smješteno usred ravnice koja veže Srđevićko i Bilo Polje, a proteže se u smjeru JI-SZ. U historijskim izvorima spominje se prvi put 1400 godine[38]. U neposrednoj blizini sela je staro groblje sa nekoliko srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika-stećaka. Uz nekoliko drugih sela koja se spominju 1400 godine, Vržerala spadaju u red najstarijih naselja u Livanjskom polju.
Današnji rodovi su: Antunovići – porijeklom iz Dalmacije. Ima ih u Bačkoj, u Somboru od 1677 godine. Po predanju su iz Poljica u Dalmaciji. U Poljicima se spominju 1570 godine u jednom mletačkom dokumentu. Antunovića ima u zapadnoj Hercegovini u okolici Ljubuškog i u Dalmaciji, kod Imotskoga. Erdeljanović navodi i pravoslavne Antunoviće u zapadnoj Bosni; Babići – doselili iz Voštana u Dalmaciji; Badrovi – starosjedioci u Livanjskom polju. Godine 1741 bilo ih je u Vržeralama; Bulići – starinom iz Tugara (Dalmacija); doselili su se prije 180 godina. U selu Dračevici na otoku Braču, Bulići su se doselili iz Tugara; Čeke – došli iz Čuklića. U Srđevićima ih je bilo 1741 i 1815 godine. Drinjci (Drinjak) – ne znaju za svoje porijeklo; Eranovići – doselili iz Kamenskog (Dalmacija); prije su se zvali Krolo; Grabovci – došli od Imotskog (Dalmacija), najprije u Grabovicu, odatle u Miše, pa u Vržerala. Neki fra Frano Grabovac (kapelan), rođen je u Vržeralama 1834 godine[43]. Grabovci u Sinju tvrde da su porijeklom iz Rame. Ima ih kod Vitine, blizu Ljubuškog (Hercegovina) i u Klobuku kod Ljubuškog; Kuliši – ne znaju za starinu; Mioči (i Mijoč) – ne znaju odakle su porijeklom. Godine 1741 bilo ih je u Grgurićima. Dedijer ih spominje u Počitelju (Hercegovina) kao doseljenike iz Broćna. U Banju na otoku Pašmanu, spominju se 1695 godine; Milolože – došli sa Voštana (Dalmacija). 1816 godine bilo ih je u Mišima, Podhumu i Žabljaku; Pavići – doselili sa Tijarice; jedni su otišli u Rašeljke, a drugi u Podhum. 1741 i 1815 godine bili u Podhumu gdje ih i danas ima. U Doljanima (Rama) Pavić rodom iz Rašeljke (Buško Blato), a daljom starinom iz Dalmacije[48]. Kraj Sinja selo Pavići; Pervani su prije 130 godina došli iz G. Tijarice (Dalmacija). U Radišićima kod Ljubuškog (Hercegovina) ima doseljenih od Broćna; Plazibati – doselili prije 20 godina sa Tijarice (Dalmacija); Propadale – iz Roškog polja; zvali su se Gašparić. 1815 godine bili u Mišima, Podhumu (i danas ih ima) i Srđevićima; Solići – prije se zvali Pandža. Od davnine su u Livanjskom polju. Pandže su bili u Mišima 1741 godine. Ima ih u Podosoju, kod Vrlike (Dalmacija). »Jedan se zaklinja – soli mi – pa ga prozvali Solić«; Šarići – doselili sa Tijarice (Dalmacija). 1815 godine bilo ih je u Livnu i Guberu. Šarići su zastupljeni kod svetri bunjevačke grupe; Šimunci – iz Roškog polja; zvali su se Ljubas; Škare – došli sa Tijarice (Dalmacija); Velići – ne znaju odakle su porijeklom. Ima ih u Kninskom polju u (Dalmacija), a doselili su u 18 vijeku iz Bosne. Velića ima mnogo po Bosni; Vodopije – ne znaju svoje porijeklo; Živke – starosjedioci u Livanjskom polju. 1741 godine bilo ih je u Mišima a 1815 godine u Mišima i Podhumu.
Podgradina – Selo se nalazi ispod Kamešnice, prekoputa Vržerala. Prema ostacima koji su pronađeni u maloj gradini, koju zovu »Tabija«, vidi se da je tu bilo naselje iz prehistorijskog i rimskog doba. Uz potok »Ozren« ispod gradine, ima nekoliko gromila. U selu na nekoliko mjesta stoje stećci (ornamentirani i sa ljudskim figurama), pa je prema tome i u srednjem vijeku taj kraj bio naseljen. Ostaci jedne turske građevine i danas se vide. Seljaci pričaju da je u selo često dolazila »škija« (hajduci) i napadala Turke, a od naroda je tražila hrane i novaca. Hajduci bi poslije takvih pohoda na selo pjevali: »Puče puška iz pećine, nesta begu trećine«. Najpoznatiji hajduci u tom kraju bili su Križanović, Sekulović i Šimić.
U selu žive danas ove porodice: Babići – doselili iz Voštana (Dalmacija). Erdeljanović ih navodi u Lici, u Subotici i Somboru; pravoslavne Babiće u Mokrom polju kod Knina i u Uzdolju, a starinom iz Bosne; katolici u Sušcima i u Ugljanima kod Sinja… itd. Ima ih u zapadnoj Hercegovini, kod Ljubuškoga; Badrovi – starosjedioci. U Vržeralama se spominju 1741 godine; Bulići – iz Tugara (Dalmacija); zvali se Mikulić. Radili na zemlji Firdus-bega; Čeke – ne znaju odakle su se doselili. U Srđevićima su bili 1741 i 1815 godine; Pavići – došli sa Tijarice (Dalmacija); Pervani – su sa Tijarice (Dalmacija); Solići – prije se zvali Pandža. Starosjedioci u Livanjskom polju; Šestići – ne znaju sa porijeklo; Velići – ne znaju odakle su porijeklom; Vidovići – su iz Mijakova Polja. Godine 1620 spominju se u Banju na otoku Pašmanu, a 1693 godine u Gorici, kod Zemunika. 1741 godine nije ih bilo u Livanjskom polju. Spominju se tek 1815 godine u Dobrom (gdje ih ima i danas), u Lusniću i Kovačićima. U Glamoču bili trgovci, doseljeni iz Livna. Erdeljanović ih navodi: u Subotici, od 1687 godine; katolici u Polači i u Biskupiji kod Knina, a starinom iz Bosne; katolici u Biskom kod Sinja; A. Vidović, katolički sveštenik u Bosni, rodom iz Vidoša kod Livna; J. Vidović, katolički episkop splitski 1716 godine, rodom Šibenčanin; katolici u Livnu i u Uskoplju u Bosni; katoličko selo Vidovići kod Duvna. Vrlo mnogo pravoslavnih po zapadnej Bosni[56]. Ima ih u Crnopodu, kod Ljubuškoga; Vukadini – doselili od Duvna. 1815 godine bilo ih je u Srđevićima, gdje ih ima i danas. U Bilom Potoku (Kupreško polje) doselili su iz Letke kod Duvna u prvoj polovici 19 vijeka[57]. Ima ih u Mandinom selu kod Duvna, a doselili su iz Omolja kod Duvna[58]. U Uzdolu (Rama), Vukadin je doselio oko 1870 godine iz Duvna[59]; Žuljevići – doselili prije 100 godina iz Čaporica kod Trilja (Dalmacija). Zastupljeni su kod svetri bunjevačke grupe[60].
Bilo Polje je smješteno u istoimenom polju, južno od Vržerala. Od Buškog Blata, s južne strane sela, udaljeno je oko 1 km.
Rodovi u ovom selu su: Bekavci – doseljenici iz Studenaca (Dalmacija); tamo ih i danas ima; Drinjci (Drinjak) – ne znaju odakle su porijeklom; Mandići – doselili od Duvna. 1741 i 1815 godine spominju se u Prologu; Matići – doselili s Kamenskoga (Dalmacija) prije o. 100 godina; 1815 godine bilo ih je u Vidošima, a i danas ih ima. Matića i danas ima u Sinju i Karakašici kod Sinja. U Veljacima kod Ljubuškoga (Hercegovina) Matići su, prema Dedijeru, najstarija porodica. Doselili su davno iz Rastovače u Posušju. Ima ih u Vitini, pod Ljubuškim, u Novim Selima i Crvenom Grmu; Milolože – prije 80 godina došli iz Vržerala; starinom su iz Voštana (Dalmacija); Mladine – ne znaju odakle su porijeklom. Bilo ih je u Sinju do svršetka II svjetskog rata, Perkovići – doselili sa Mijakova polja; tamo su starosjedioci; Vrljići – »Čelar« – iz Dobranje, ispod Tijarice (Dalmacija). Nikica Vrljić (80 godina) priča da je njegov »pradid Ante sam doselio iz Dobranja u Bilo Polje. Tu mu je neki Hajdar-beg Čengić dao zemlje na kojoj je kao kmet radio. Sve do 1918 godine Vrljići su radili kao kmetovi i davali trećinu. Nadimak Čelar dobili su zato, jer je pradid Ante nadgledao begove čele, pa ga je on zvao »čelar«.
Liskovača se nalazi na jugozapadnom uglu Buškoga Blata. Selo je malo; u njemu žive dva roda:
Lukači – koji su starinom iz Doca pod Mosorom, u Dalmaciji. Neki su odatle prešli u Zadvarje. Tu Miško Lukač, trgovac, u ljutini ubije svoju ženu i, bojeći se suda, pobjegne s troje djece u Kurtovinu u Buškom Blatu begu Bušatliji. Neki Matić iz Liskovače zamoli bega da mu Lukača dade za komšiju; beg mu udovolji želji i tako Lukači dosele u Liskovaču; Matići – doselili sa Kamenskog (Dalmacija). Prema porodičnoj predaji, nekada su živjeli u Ravnim Kotarima. Odatle su došli u Karakašicu kod Sinja. Poslije su odatle odselili u Dicmo (isto kod Sinja), ali su i to mjesto, napustili, te došli u Kamensko. Iz Kamenskog su se konačno preselili u Liskovaču.
Rašeljke su južno od Liskovače. U neposrednoj blizini sela nalaze se lokaliteti Gradina i Crkvina. Prema stećcima koji se nalaze kod sela, može se tvrditi da je i u srednjem vijeku ovdje postojalo naselje.
U selu danas žive: Čirke – koje je beg Bušatlija premjestio iz Suhače; Ivankovići – koji su se doselili iz Dobranje (Dalmacija); Pavići – došli sa Tijarice (Dalmacija), a daljom su starinom iz Doca, pod Mosorom; Udovičići – starinom iz Ugljana, kod Sinja (Dalmacija).
Istočno od Rašeljaka su Renjići, Kazaginac, Kurtovina i Galići. Ovi zaseoci, koji se pružaju od Rašeljaka na jugozapadu, do Bukove Gore na istoku, zatvaraju na pomenutoj liniji južni okrajak Buškoga Blata. Stanovnici pomenutih naselja su Hrvati.
Renjići
Braovci – su starinom sa Tijarice (Dalmacija); tamo i danas imaju svojih rođaka. Renjići – su starosjedioci.
Kazaginac
Ćavari – su starosjedioci. Ima ih u Dragniću (Glamočko polje), a porijeklom su iz Kazaginca. Krajem 18 vijeka doselili su se najprije u Vidimlije kod Glamoča. U Gornjoj Rami su starosjedioci, a u Lugu (Rama) su iz Gostuše u Hercegovini. Ćurkovići – su se doselili davno iz Vinice, u »tursko doba«. Krole – su starinom iz Kamenskog (Dalmacija). Renjići – su starosjedioci.
Kurtovina
Ćurkovići – su porijeklom iz Vinice. Ivančići – imaju predaju da su se davno doselili od Omiša (Dalmacija).◊49
Galići
Galići – su porijeklom iz Hercegovine; ovdje su se doselili prije 1878 godine. Renjići – su došli iz Renjića, gdje su starosjedioci.
Mijakovo Polje je istočno od pomenutih zaselaka, oko 2 km udaljeno od ceste Livno-Aržano. U rimsko doba ovuda je prolazio put, koji je polazio od Lovreća preko Vinice na Bukovu Goru, gdje se sastajao sa drugim rimskim putem, koji je išao od Trilja preko Aržana. Mijakovu Polju pripadaju zaseoci: Meki Dolac, Drvenik (ili Za Drvenikom), Zaljut i Čauševac. Stanovnici su Hrvati.
Ćalušići – (u Mekom Docu) su od starine. Dozani – (u Zaljuti) ne znaju odakle su porijeklom. Đikići – (u Zaljuti) ne znaju odakle su starinom. Đivići – (u Čauševcu) ne znaju za svoje porijeklo. Gogići – (u Zaljuti) su odavna u Mijakovu Polju; za dalje porijeklo ne znaju. Jurčevići – su iz Vinice, gdje ih i danas ima. Tamo su starosjedioci. U Zabrišću se spominju 1741 godine. Mamići – su iz Vinice; starinom su iz Hercegovine. Erdeljanović ih navodi u Subotici gdje su došli 1686 godine i u Lišanima Ostrovičkim kod Benkovca (Dalmacija). Perkovići – su starosjedioci u Livanjskom polju. Godine 1741 spominju se u Čaprazlijama, a 1815 i Sturbi i Grgurićima. U Jakir (Glamočko polje) su došli iz Žabljaka u Livanjskom polju sredinom 19 vijeka. U Slatinu (Rama) su doselili iz Rakitna. Ima ih u Sinju (Dalmacija) gdje sa davno doselili iz Livanjskog polja. Erdeljanović ih navodi kod svetri bunjevačke grupe. Škorići – (u Zaljuti) su od starine ovdje. U Tribiću i Vržeralama Škore se spominju 1741 godine. Dedijer ih navodi u Kapavici kod Ljubinja, a u Ravčićima u Bijelom Polju kod Mostara su Škori. Ima ih u južnoj Dalmaciji. Vidovići – (u Zaljuti) su starosjedioci. »Svuda su se selili«. Godine 1620 spominju se u Banju na otoku Pašmanu, a 1693 u Gorici kod Zemunika (Zadar). U Livanjskom polju nema ih 1741 godine. Spominju se tek 1815 u Dobrom, Lusniću i Kovačićima. U Glamoču su Vidovići trgovci doseljeni iz Livna. Erdeljanović ih navodi u Subotici od 1687 godine; katolike u Polači i u Biskupiji kod Knina, a starinom iz Bosne; katolike u Biskom kod Sinja itd. Ima ih na nekoliko mjesta na području Rame. U Sutivanu na otoku Braču spominje se godine 1787 Vidović iz Klisa.
Bukova Gora je na južnom okrajku Buškoga Blata, na cesti, koja od Livna vodi prema Aržanu. U rimsko doba u Bukovoj Gori sastajala su se dva puta; jedan koji je od Trilja išao preko Aržana, i drugi, od Lovreća preko Vinice. U Bukovoj Gori žive samo Hrvati.
Današnje porodice su: Čule – doseljenici iz Hercegovine. Dedijer ih nalazi u Kruševu kod Mostarskog Blata; Sablići (i Sabljići) – koji su se davno doselili sa Tijarice (Dalmacija). Godine 1815 spominju se u Podhumu gdje ih i danas ima; Sučići – starssjedioci u Livanjskom polju; ovamo su se doselili iz Strizirepa kod Tijarice (Dalmacija). Erdeljanović ih nalazi kod svetri bunjevačke grupe. »Vrlo je verovatno, da su svi pomenuti rodovi sa prezimenom Sučići poreklom od starog roda »sučьčićь« koji se još 1400 godine pominje u jednome od dvanaest hlivanjskih plemena u Bosni… Kao što smo videli, Sučića ima i sad u Livnu, a svakako su u ono vreme bili jako bratstvo, čiji su se rodovi i ogranci u vreme turske najezde i poznije razilazili na razne strane«. Interesantna je narodna predaja Sučića iz sela Lusnić kad Livna, koja tvrdi da su se Sučići prije zvali Sučičić, i da su iz Orguza, upravo iz mjesta, odakle je i spomenuto livanjsko pleme iz 1400 godine; Šarići – iz Omarčena kod Tijarice (Dalmacija); kod svetri bunjevačke grupe su zastupljeni; Škojo – ne znaju odakle su porijeklom.
Zidine su udaljene 2 km istočno od Bukove Gore.
U Zidinama žive samo Mamići – koji su davno doselili iz Vinice; a porijeklom su iz Gruda kod Ljubuškog (Hercegovina). – U Subotici su Mamići od 1686 godine; katolici u Lišanima Ostrovičkim kod Benkovca. U Bosni i Hercegovini ima 6 sela s imenom Mamići; od njih su dva katolička, oba u zapadnoj Hercegovini, a dva pravoslavna u zapadnoj Bosni[83].
Korita – Selo se nalazi u blizini Zidina, u pravcu sjeveroistoka.
U njemu žive ove porodice: Brekalo – doseljenici iz Kamenskog (Dalmacija); Cikoje – iz Studenaca (Dalmacija); Ćurići – stara porodica u Koritu; došli davno od Konjica. Godine 1839 spominje se neki fra Anđeo Ćurić, rođen u Koritima; Sučići – doselili iz Tijarice (Dalmacija) (Ostalo vidi pod – Bukova Gora!); Šarići – starinom iz Tijarice (Dalmacija).
Dobrići su izduženo selo između Korita s južne i Grabovice sa sjeverne strane.
U Dobrićima su danas: Beljani – »od davnine«. 1815 godine bilo ih je u Smrčanima, gdje ih i danas ima; Ćurići – došli iz Korita; starinom od Konjica; Drmići – ne znaju za porijeklo; Gadže – doselili iz Hercegovine. Ima ih u Grabovniku kod Ljubuškog, a doselili su se iz Drinovaca[85]; Ivančići – davno doselili iz Dalmacije.
Grabovica – Jednim svojim dijelom selo se proteže uporedo sa cestom Livno-Aržano, da bi zatim zašlo na istok, prema Dobrićima. Danas se Grabovica toliko »raširila«, da je dijele na Gornju i Donju. Usljed prenaseljenosti mnogi Grabovčani sele u Slavoniju, naročito u područje oko Đakova, u Vojvodinu, a pojedinačno i u zapadnoevropske zemlje.
G. Grabovica – Beljani – su došli prije 20 godina iz Dobrića, gdje su starosjedioci. Crnkovići – iz D. Grabovice došao je jedan »na ženinstvo«. Franjići – doseljenici iz Livna prije 100 godina. »Imali su svoju butigu-meanu«. Ivančići – su iz D. Grabovice; starinom iz Dalmacije. Ivande – su doselile iz Vinice prije 60 godina. Lagušići – su »od Šarića kolina. Po Turkinji Laguši, prozvali su Laguši«. Sučići – su iz Dalmacije; prije o. 100 godina došao jedan »na ženinstvo«. (O Sučićima vidi – Bukova Gora). Šarići – su doselili iz Omarčena, na Tijarici (Dalmacija). Ursići – su iz Strizirepa, kod Tijarice (Dalmacija); za ranije porijeklo ne znaju.
D. Grabovica – Crnkovići – su doselili sa Kurtovine, ne znaju za dalje porijeklo. Ćurkovići – su došli sa Kurtovine pred 100 godina. Ivančići – su iz Dalmacije. Kotarci – su davno došli iz Voštana (Dalmacija); 1741 godine bili u Lipi-Čukliću. Krolo – došao »na ženinstvo« prije 40 godina iz Kamenskog (Dalmacija); 1741 godine spominju se u Mišima, a 1815 godine u Podhumu, gdje ih i danas ima. Matići – iz Liskovače; došao jedan»na ženinstvo«. Šole – doselili iz Prisoja. U Mokrom (Mostarsko Blato), Dedijer navodi – Šola je starinom iz Makarske, odakle je prešao u Županjac (Duvno), a odatle je prije 35 godina prešao ovamo kao fratarski kuvar. Djed mu je bio pravoslavne vjere, slavio je Đurdevđan, a tu su slavu zadržali i dalje dok je fratri ne zabraniše.
Prisoje, u užem smislu, smješteno je na strmoj kosi, sjeverno-sjeveroistočno od Buškog Blata. Sa istočne strane nadovezuje se na dragu, u kojoj su zaseoci Privala i Vrilo, a s juga, na raskrsnici cesta prema Duvnu i prema Aržanu, povezano je sa Karlovim hanom. Cijeli ovaj kompleks je Prisoje, u širem značenju. Na ovom području ima nekoliko lokaliteta pod nazivom Gradina i Gradac, i jedan, uz cestu pred Karlovim hanom, Crkvina. Na ovom mjestu pronađeni su temelji neke građevine i jedna nadgrobna ploča iz rimskog doba. Da je ovaj kraj bio naseljen i u srednjem, vijeku, svjedoče mnogobrojni stećci – »mašeti«, naročito na mjestu koje narod zove »Bulića greblje«.
Stanovnici Prisoja su Hrvati.
Beljani – (u zaseoku Privali) – došli su iz Dobrića gdje su starosjedioci; Bošnjaci – ne znaju odakle su porijeklom. U Matici rođenih spominju se 1857 godine u Prisoju. Dedijer ih navodi na nekoliko mjesta u Hercegovini, a Erdeljanović kod svetri bunjevačke grupe. Božičić-Ljubas – ne znaju za porijeklo. Ćavarušići su Ćavari koji su doselili od Duvna. Ćavari u Gornjoj Rami su starinci[88], a u Lugu (Rama) su starinom Vidoši iz Gostuše u Hercegovini odakle su došli o. 1860[89]. Ćosići – prije su se zvali Ljubas, ne znaju za porijeklo. Čosići se spominju u Kabliću 1741 godine. U D. Jablanici su iz Podbrežja (Hercegovina)[90]. Ima ih u Ljubinju (Hercegovina)[91] i u okolici Ljubuškoga. Ćurići – su došli iz Korita. U Matici rođenih spominju se 1847 godine. Ćurkovići – su doselili iz Kazaginca 1830 godine. 1814 godine bilo ih je u Rujanima; ima ih u G. Biteliću (Dalmacija) i u Sinju. Drmići – ne znaju za svoje porijeklo, Ivačići – kažu da su došli od Omiša (Dalmacija). Ivande – su doselile iz Vinice. U Matici rođenih spominju se 1846 godine. Kapulice – su iz Ciste (Dalmacija). Krište – su starosjedioci u Livanjskom polju. 1741 i 1815 godine bilo ih je u Potočanima, a 1815 godine u Dobrom. U Rastičevo (Kupreško polje) Krište su se doselile iz Duvna početkom 19 vijeka. Krivići – zvali se prije Perković; doselili su od Mijakova Polja. »Jedan ima gutu na vratu pa ga zvali Krivi« – odatle su postali Krivići. Kutleše – došli negdje od Posušja kod Ljubuškog. U Mokrom, kod Mostarskog Blata – Kutle su se prije 250 godina doselili iz Imotskog kad su ga Turci zauzeli. Zvali su se Vojvodić. Kutleša ima kod Sinja. Ljubičići – su došli od Aržana prije 160 godina; bili su kmetovi Rizvanbegovića. Ima ih u Glavicama kod Sinja. Pavići – su sa Tijarice (Dalmacija). Perkovići – su iz Mijakova Polja. Sablići (i Sabljić) (u zaseoku Vrilo) – su došli sa Tijarice (Dalmacija). Sučići – su iz Strizirepa (Dalmacija). Ostalo o njima vidi – Bukova Gora! Šarići – su došli iz Grabovice; daljim porijeklom sa Tijarice (Dalmacija), Šijići – (u zaseoku Dučić) ne znaju odakle su porijeklom. Šola-Sladoja – porijeklom iz Dicma (kod Sinja). Udovičići – iz Ugljana kod Sinja (Dalmacija), Tirići – (u zaseoku Vrilo) ne znaju odakle su porijeklom.
Golinjevo – Selo je smješteno s lijeve strane ceste polazeći od Livna prema Prisoju; južnim svojim dijelom udaljeno je od spomenutog sela neka 2 km. Iznad samoga sela postoji lokalitet »Gradina«, a u samom selu i na nekoliko mjesta po strani ima stećaka (bez ikakve ornamentike). Stanovnici su pretežno Hrvati, ima nekoliko muslimanskih porodica, a do II svjetskog rata bilo je i Srba ali su oni u ratu stradali.
Hrvati su: Batinići – starosjedioci. 1741 i 1815 godine spominju se u Mišima, gdje ih ima i danas; Berići – prije se zvali Sablić; porijeklom su iz Sablića Kose, kod Tijarice (Dalmacija); Cikoje – iz Studenaca (Dalmacija;) doselili su prije 100 godina; Galešići – starosjedioci. Prvi put se spominju u Livnu 1326 godine sinovi nekoga Galeše ili Galešići; zatim 1356 godine; Jakeljići – ne znaju odakle su porijeklom. Klišanin – davno doselili sa Klisa (Dalmacija). 1741 i 1815 godine bilo ih je u Mišima, gdje ih i danas ima; Kuliši – prije se svali Mrkonjić; ne znaju za porijeklo. Mrkonjići se 1741 godine spominju u Golinjevu, a 1815 godine bilo ih je u Podhumu; Magići – ne znaju odakle su porijeklom; Mihaljevići – starosjedioci. Godine 1741 bilo ih je u Golinjevu; si 1815 spominju se u Podhumu i Mišima gdje ih i danas ima; Milardovići – iz Dobranje (Dalmacija); Puđe – starosjedioci. 1741 i 1815 godine spominju se u Mišima; Prke – porijeklom iz Studenaca (Dalmacija); Topići – ne znaju za porijeklo; bilo ih je 1815 godine u Podhumu; neki Topo spominje se u Čelebiću 1741 godine.
Muslimani su: Barjaktarevići – ne znaju za svoje porijeklo; Raškovići – od Roškog polja; Tirići – ne znaju za porijeklo; Velagići – po predaji su starinom iz Mađarske, gdje su bila tri brata. Jedan je ostao i pokrstio se, a druga dvojica došli u Blagaj, kod Mostara. Odatle su doselili u Golinjevo. Ima ih i u Ljubuškom (Hercegovina).
Miši se sa zapadna strane nadovezuju na Golinjevo. Ovo selo se prvi put spominje u darovnici Stjepana Ostoje, 1400 godine. Iz te darovnice doznajemo i za jedno rod. ime: »… Vučihna Martinović iz Miš«. Na jednoj vododerini sa istočne strane sela, prema Golinjevu, i danas postoji jedna velika srednjovjekovna nekropola. Uz spomenutu darovnicu, i ovo bi bio; nesumnjiv dokaz za starinu ovoga naselja.
U selu žive samo Hrvati. Batinići – su starosjedioci. Ovdje se spominju 1741 i 1815 godine. Bilići – su porijeklom iz Studenaca (Dalmacija). Ima ih na nekoliko mjesta u Hercegovini. U Letku kod Duvna Bilići su doselili iz Studenaca (Dalmacija). Erdeljanović ih navodi kod svetri bunjevačke grupe. Ćalete – su doselili iz Voštana (Dalmacija). U Osmanlijama (Kupreško polje), Ćalete su porijeklom iz Voštana (Dalmacija); staro prezime im je Babići. Iz Voštana su preselili u Livno; odatle u Olovo, a iz Olova u Osmanlije pred austrougarsku okupaciju. Jandrijevići – su starosjedioci; prije su se zvali Batinić. Klišanin – davno su doselili sa Klisa (Dalmacija). 1741 i 1815 godine spominju se u Mišima. Kuliši – su došli iz Golinjeva. Ne znaju za ranije porijeklo. 1815 godine bilo ih je u Podhumu. Mihaljevići – su starosjedioci. 1815 godine bilo ih je u Mišima i Podhumu. Milolože – su porijeklom iz Voštana (Dalmacija). Pavlinovići – ne znaju za svoje porijeklo. Pavlovići – su starosjedioci. Prije su se zvali Batinić. Puđe – su starosjedioci. U Mišima ih je bilo i 1741 i 1815 godine. Sučići – starosjedioci; Šuće – su došli iz Glavica kod Sinja (Dalmacija); ima ih i danas tamo. Vodopije – su iz Vržerala; za dalje porijeklo ne znaju. Živko – od starine. Bilo ih je i 1741 i 1815 godine.
Izumrli su Šljive – prije 40 godina.
Podhum – zapadnim dijelom Podhum se proteže pod brdom Tribnjem i dijelom zalazi u Srđevičko polje, a istočnim, uz potok Mandak pokraj ceste koja vodi iz Livna. O postanku ovoga naselja govori Kačić u »Razgovoru ugodnom: »… Kad pak Tatari pridobiše kralja ungarskoga, koji se Bela zvaše, i porobiše svu Ungariju, … tada i gospoda Bergheglichi, s mnogim Ungarczim u ove dođoše strane ter se u različitim mistim namistiše, a mnogi s Berheglichiem u Pogliu livagnskomu na 1241, olli, kako drughi ochie, na 1235. Gdi na jednoj Planini velle vissokoi, kojase Tribausticza zvasce, grad sagradisce, koji od Ungarcza bih gniegovim immenom zazvan Hum, a posli do sadascgniega vrimena zazvasce podhum«[107]. Bergeljića spominje i danas narodna predaja kao »Brgonjića bana«, koji je stanovao na mjestu današnje »Numbegovića gradine«. Bergelić (i Bergeljić) je izumrla splitska porodica, koja je 1719 godine zabilježena u župskoj knjizi Sutivana, na otoku Braču[108]. Danas Bergeljića nema na području Livanjskog polja. – Osim već spomenute »Numbegovića gradine«, kod crkve i groblja ima nekoliko gromila, stećaka koji se nalaze na nekoliko mjesta u selu.
Stanovnici Podhuma su Hrvati i Muslimani. Kod muslimanskog stanovništva nije sačuvana tradicija o porijeklu.
Hrvati su: Babići – starinom iz Voštana (Dalmacija); Badrovi – doselili iz Vržerala, gdje su i starosjedioci; Ćurići – davno došli od Konjica u Korita, a iz Korita su doselili u Podhum; Čeke – davno doselili iz Srđevića; tamo se spominju 1741 i 1815 godine; Eranovići – iz Dalmacije; prije su se zvali Krolo; Jurišić: Cvitan – iz Zagorja kod Posušja (Hercegovina); Katavići – starosjedioci u Livanjskom polju. Bilo ih je u Prologu 1741 i 1815 godine. Katavića ima u Splitu; Krole – iz Kamenskog (Dalmacija). U Mišima ih je bilo 1741 godine, a u Podhumu 1815 godine i danas. U Sinju, kao i po sinjskoj okolici ima dosta Krola; Markići – iz Voštana (Dalmacija); zvali su se Đonlić; Mihaljevići – starosjedioci; 1815 godine bilo ih je u Podhumu; Milolože – porijeklom iz Voštana (Dalmacija); bilo ih je 1815 godine u Podbumu; Omazići – iz Rožnjače kod Vinice; Padro – ne znaju odakle su porijeklom; Pavići – sa Tijarice (Dalmacija); Perkovići – iz Mijakova Polja; Propadalo – ne znaju odakle su; 1815 godine bili su u Podhumu; Rogulići – su iz Voštana (Dalmacija); Sablići – sa Tijarice (Dalmacija); Solići – prije se zvali Pandža; starosjedioci su. Pandža je bilo 1741 godine u Mišima; Šimunac – zvali se prije Ljubas; došli su iz Roškog polja; Velići – ne znaju za starinu; 1815. godine spominju se u Podhumu.
Muslimani su: Bulići – ne znaju za porijeklo; Malići – ne znaju za porijeklo; Mehići – ne znaju za porijeklo; Numbegovići – od davnine u Podhumu; Omeragići – kažu da su porijeklom iz Crne Gore; Žunići – ne znaju za porijeklo.
IZVOR: Mario Petrić. Porijeklo stanovništva (Livanjskog polja). GZM
