O BUŠKOM BLATU

Podijelite ovo s prijateljima

Buško Blato (jezero) smješteno na području dinarsko kraškog prostora i prirodni je nastavak Livanjskog polja.
Nalazi se u Hercegbosanskoj županiji između gradova Livno i Tomislavgrad. Većim dijelom oko 2/3 pripada općini Tomislavgrad, a manjim dijelom 1/3 pripada općini Livno. Okružuju ga planine: Kamešnica (1.849 metara), Tušnica (1.700), Midena (1.222) i Zavelim (1364), a nadmorska visina isznosi od 716 metara.

volovi na buškom blatu Vode iz obližnjih vrela Ričine, Mukišnice, Mandeka, Svekra,… slijevale su se u polje i ulijevale se u ponore kojih je bilo nekoliko na Buškom blatu. U zimskim mjesecima kad su vode bile obilnije, dio polja bio bi poplavljeno vodom, a kada su bile oštre zime, gotovo uvijek voda bi bila zaleđena. Dolaskom ljeta utihnula bi sva okolna vrela i potoci; čak bi se i Ričina na mnogim mjestima isprekidala. Vode bi ostajale samo u virovima rijeka. Za vrijeme ljetnih mjeseci polje bi se kosilo, a poslije koševine, služilo bi stoci za ispašu.

Do 60-ih godina 20-og stoljeća, na Buškom blatu bujao je život. Žitelji Buškog blata većinom su se bavili poljoprivredom, a kraj je obilovao oranicama i pašnjacima. Svatko je u njemu imao svoju njivu; Zaprisap i Konopi, Matkovče i Strmne, Prike i Četvrti…

Mnoge od njih su ljudima ovog kraja bile jedini izvor materijalnih dobara. A kada je sezona rada – poglavito koševine, slio bi se silni narod buškoblatskog kraja: kosac do kosca, kupelica do kupelice. Bez ijednog traktora ili stroja, sve se ručno radilo. Kosilo i kupilo…

Ni nepregledno prostranstvo polja, kao ni nesnosne žege, nisu mogle biti smetnjom da se dade oduška srcu: i kada se naviljci nose ili kose oštre, uz zveket kamena o metal, zaorila bi se i čuvena ganga. Znalo bi se tada: “to su Podhumčani…to su Prisojani…” čak bi se i klapa poznavala imenom i prezimenom.

Svi veseli i radosni, iako iscrpljeni od rada, a nerijetko i gladni, nisu bili umorni za pismu. Natpivavali bi se tako “Bužani” od Grabovice do Podgradine, od Liskovače do Prisoja, od Bukove gore do Miša,… Isto je bilo i na rubovima polja. Uz naselja su bile oranice i njive, na njima bi se uzgajale razne žitarice i povrće. I ovdje “u kopačima” nerijetko i po tridesetak na jednoj njivi, nije bilo smetnji. Uz pjesmu i šalu zaboravljalo bi se na umor, zaboravljalo bi se da je zemlja tvrda i suha. Stoga su nadmetanja, tko će bolje iskopati, bila neizostavna…

A onda kao da je sve to iznenada nekome zasmetalo.

Potapanje polja i raseljavanje

Po mišljenju tadašnjih vlasti i”stručnjaka” da je Buško blato “idealno mjesto za akumulacijsko jezero”,i da se “njegove vode koriste za hidrocentralu Orlovac u Rudi kod Sinja”. Tako se dugogodišnja ideja okončala odlukom (1968) da se “otvori akumulacijsko jezero”. Načinjena su ispitivanja tla i štura arheološka iskopavanja. Odmah nakon tih pripremnih radova su sagrađene dvije brane. Jedna je podignuta u Kazagincu (duga 3km), a druga u Podgradini. Konačno, izgrađeni su svi dovodni(reverzibilni) kanali vode iz Livanjskog polja i postavljeni crpno – turbinski reverzibilni uređaji. Tako je “upornim radom ljudi i stručnjaka” stvoreno akumulacijsko jezero – najveće u Europi. Svečano puštanje u rad bilo je 10. svibnja 1974.Danas vode Buškog jezera služe za pogon hidroelektrane u Rudi kod Sinja.

Dužina jezera iznosi 13,5 km, širina oko 7,2 km, dok dubina doseže i do 16 metara na pojedinim mjestima. Najviše impresionira njegova ukupna zapremina od 782 milijuna metara kubnih vode. Buško jezero raspolaže bogatstvom i raznovrsnošću ribljeg fonda (šaran, pastrmka,podbila, babuška, klen, som). Samo jezero ima površinu od 55,8 km². Svojom površinom ovo jezero jedno je od najvećih akumulacija u Europi. Na žalost pučanstvo Buškog blata zadesila je teška sudbina kada je 60-tih i 70-tih godina 20-og stoljeća doživjelo prisilno iseljavanje (egzodus) kao jedan od najtežih vidova migracije stanovništava ali ta tragedija još nije završila. Iako službeno postoje granice i jezero je podijeljeno u dvije općine tomislavgradsku i livanjsku, jezero i cijeli ovaj kraj čine ipak jednu nedjeljivu cjelinu.