.
Uoči svetkovine Gospe od Anđela – Porcijunkule, 1. kolovoza 2026., u samostanskoj kapeli na Gorici u Livnu svečano su proslavljeni doživotni redovnički zavjeti s. M. Antonije Klišanin. U ozračju molitve, zahvalnosti i radosti s. Antonija je pred Bogom i okupljenom zajednicom izrekla svoje konačno „da“, potpuno se predajući Gospodinu u službi Evanđelja i Crkve, izvijestila je mrežna stranica Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-Hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina.
Za ovaj važan događaj pripravljala se kroz jednomjesečnu duhovnu pripravu, koju su obilježile duhovne vježbe, osobna molitva i sabranost. Tijekom euharistijskog slavlja svoje je doživotne zavjete položila u ruke provincijske predstojnice s. Željke Dramac, u nazočnosti s. Mire Bliznac, zamjenice provincijske predstojnice i s. Ivane Pavle Dominković, odgojiteljice juniorki. U slavlju su sudjelovale brojne sestre franjevke Bosansko-Hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina te članovi obitelji, rodbina i prijatelji s. Antonije.
Svečano euharistijsko slavlje započelo je u 11 sati, a predvodio ga je fra Bruno Ćubela, OFM, član Provincije sv. Križa Bosne Srebrene. Suslavili su fra Marko Ešegović, gvardijan Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu, fra Jure Perić, župnik Župe Svih Svetih u Livnu, te fra Mario Jelić, župnik Župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Ljubunčiću. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor sestara franjevki Bosansko-Hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina pod ravnanjem s. Jelice Dolić.
.
.
U svojoj homiliji fra Bruno je istaknuo kako je redovnički poziv prije svega Božji dar, a tek potom čovjekov odgovor. Redovnica je, naglasio je, ponajprije osoba koju je Bog sebi posvetio, pa temelj redovničkoga života nije samo ljudska odluka za Boga, nego još više Božji izbor i njegova vjernost čovjeku. Govoreći o evanđeoskim savjetima, istaknuo je kako siromaštvo, čistoća i poslušnost nisu tek zahtjevi redovničkoga života, nego putovi unutarnje slobode kojima Bog osposobljava osobu da može potpunije ljubiti Njega i ljude.
Posebno se osvrnuo na stožerne kreposti – razboritost, pravednost, umjerenost i jakost – koje oblikuju osobu posvećenu Bogu te joj pomažu da bude dar zajednici i svijetu. Redovnički zavjeti, rekao je, nisu tek obveze koje treba vjerno izvršavati, nego put trajne preobrazbe po kojem redovnik ili redovnica postaju vidljivi znak Božjega kraljevstva i oruđe njegova mira, po uzoru na svetoga Franju Asiškoga.
.
.
Uz slavlje doživotnih zavjeta s. M. Antonije, svoje su privremene redovničke zavjete obnovile i s. Rahela Mihaljević te s. Ivana Džeko, zahvaljujući Gospodinu na daru poziva i obnavljajući svoju vjernost redovničkom posvećenju.
Nakon euharistijskog slavlja svečanost je nastavljena zajedničkim ručkom u samostanskoj blagovaonici, u ozračju zahvalnosti, sestrinskog zajedništva i obiteljske radosti. Provincijska predstojnica s. Željka Dramac uputila je svima riječi pozdrava i zahvale, kao i čestitku s. Antoniji, s. Raheli i s. Ivani. Prisjećajući se Porcijunkule, mjesta koje je sv. Franjo osobito ljubio i koje je postalo kolijevkom Franjevačkoga reda, istaknula je: „I nama je danas ovo mjesto, ovaj samostan Porcijunkula. Poput Franje i njegove braće, i mi smo danas sabrane u istome Duhu. Riječ Božja koju smo slušale i Franji je bila putokaz i hrana.”
Podsjetila je kako se vjernost redovničkom pozivu ne živi samo u velikim životnim trenutcima, nego se obnavlja iz dana u dan u molitvi, sakramentima i otvorenosti Božjoj milosti. Poziv svetoga Franje da uvijek iznova započinjemo činiti dobro ostaje trajni program redovničkoga života. „Svoju budnost, svoju želju i čežnju za Bogom i Božjim životom u nama i među nama u našoj zajednici, mi obnavljamo svaki dan, u molitvi i sakramentima. Oni nam pomažu da uvijek započinjemo iznova, na što i Franjo poziva svoju braću prije nego će umrijeti. Ne klonuti zato što smo slabi, krhki i grešni, nego u zahvalnosti za sve dobro, za svaku novu priliku – počinjati iznova, to je veliki Božji dar.“
Na koncu je s. Antoniji, kao i sestrama Raheli i Ivani, poželjela da ostanu osjetljive na Božji glas, postojane u ljubavi i radosne u služenju sestrama, Crkvi i narodu Božjemu, zazivajući na njih zagovor Gospe od Anđela i zaštitu Prečistoga Srca Marijina.
Potom je okupljenima riječi zahvale uputila i s. Antonija. Zahvalila je Bogu na daru poziva te sestrama, svećenicima, svojoj obitelji, rodbini i prijateljima koji su je tijekom godina pratili molitvom, podrškom i primjerom života. Istaknula je kako doživotni zavjeti nisu samo obećanje za budućnost, nego prije svega zahvalno slavljenje svega što je Gospodin učinio u njezinu životu.
.
.
„Stajati danas ovdje, pred Bogom i pred svima vama, ispunja me dubokom zahvalnošću. Izreći doživotne zavjete nije samo obećanje za budućnost, nego i zahvalno slavljenje svega što je Gospodin do sada učinio u mome životu. Ljubav nije nešto što se pronađe, nego nešto što se svakodnevno gradi – dan po dan, korak po korak, zavjet po zavjet. Moj poziv nije samo moj. U njemu je utkana ljubav svih vas koji ste me pratili svojim molitvama, podrškom, savjetima, opomenama, razumijevanjem i primjerom života. Od srca vam hvala na svakom dobru koje ste mi iskazali. Neka nas sve u životu vodi Kristova ljubav, da više ne živimo sebi, nego Njemu koji je za nas umro i uskrsnuo te da, po daru Duha Svetoga, u svijetu nastavimo njegovo djelo i svjedočimo njegovu ljubav.“
Nakon njezine zahvale pročitana je i čestitka sestara iz Vrhovne uprave koje su se svojim riječima pridružile radosti ovoga slavlja.
Zajedno s članovima obitelji, rodbinom i prijateljima sestre franjevke zahvalile su Gospodinu za dar redovničkoga poziva te molili da s. Antoniju, kao i s. Rahelu i s. Ivanu, i dalje prati svojim blagoslovom, učvršćujući ih u ljubavi, vjernosti i radosnom služenju Bogu i ljudima. (kta)
.
ČESTITKA S. ANTONIJI
Draga sestro Antonija,
od srca ti čestitamo na danu kada si svojim doživotnim zavjetima zauvijek predala svoj život Kristu. Neka te Gospodin svakoga dana ispunja svojom ljubavlju, mirom i snagom da ustrajno i radosno živiš svoje posvećenje.
Posebne čestitke, zahvalnost i molitve upućujemo tvojoj majci i sestrama koje su, zajedno s pokojnim ocem, s ljubavlju, vjerom i požrtvovnošću utkali sebe u tvoj životni put te odgajali te, kako da prepoznaš i hrabro odgovoriš na Božji poziv. Neka ih Gospodin obilno blagoslovi i nagradi za svaku molitvu, svaku žrtvu i svaku ljubav koju su ti nesebično darivali, a pokojnom ocu udijeli vječnu radost i nagradu u svome nebeskom kraljevstvu.
U zajedništvu molitve raduju se s tobom sva tvoja rodbina, susjedi, stanovnici rodnog sela Miši, kao i svi župljani Župe sv. Ivana Krstitelja u Podhumu. Ponosni smo što je iz naše župe i našega kraja niknuo još jedan tako lijep odgovor na Božji poziv.
Neka te zagovor Blažene Djevice Marije i svih svetaca prati na svakom koraku, a Krist, kojemu si zauvijek rekla svoje „Da“, bude tvoja radost, snaga i nagrada kroz cijeli život.
Čestitamo od srca i neka te Gospodin obilno blagoslovi!
