LIVANJSKA NARODNA NOŠNJA

Share Button

Odjevni predmeti Livanjskih Hrvata izrađivani su od domaćeg materijala (lan i sukno) a djelom od kupovnog (čoja).

MUŠKA NARODNA NOŠNJA

Livanjskih Hrvata sastojala se od: HLAČE – ČAKŠIRE (tur. Čakšyr) krojene su od domaćeg valjanog sukna, tamnoplave boje, tkanog u četiri nita.

SUKNENI ČORAPI – BIČVE izrađivani su od bijele, tanko ispredene, domaće vune, pleteni na pet igala tehnikom. Preko suknenih „čorapa“ obuvali su se TERLUCI također pleteni na pet igala od bijele i crne vune, odnosno našarani (izvezeni) svilom različitih boja. Nakon svega obuvali su se OPANCI u koje su bili umetnuti obojci. Opanci su izrađivani od sirove volujske ili goveđe kože (dno-đon) a ispleteni su tanko usukanom ovčjom kožom tj oputom. Po sredini opanaka nalazio se „priplit“ a na krajevima (lijevo i desno od priplita) nalazila se „prisuka“. Ovakvi opanci nazivali su se još i oputaši.

Do tijela muškarci su oblačili najprije KOŠULJU koja je bila dugih i širokih rukava a oko „članjka“ namrskana tkz kotlenice, koje su bile bogato izvezene bijelim koncem u vidu šupljike, a zakopčavali su se „punjkom“ ili „pulom na križić“. Košulja je se krojila od bijelog platna tkz. beza, i ukrašena bijelim koncem tehnikom križanja što je bilo posebno vidljivo na prsima.

Preko košulje, oblačio se DŽAMADAN (tur. Džamadan = kićeni prsluk).

Prsluk bez rukava, od crne čoje, ukrašen crnim gajtanom i zehom, tehnikom našivanja ili aplikacije.

Po prsluku se obično opasivao PAS. Pojas tkan u četiri nita svilom i vunom različitih boja. Obično je dug 3 metra a širok oo 20 cm. Preko svega oblačila se (JA) ČERMA (tur. Gečureme = prsluk) tkđ. od crne čoje i bez rukava a dug do struka.

U zimsko doba muškarci su preko „džemadena i čerme“ oblačili i KOMPARAN (kaput – sako)

Na glavi se nosila kapa (fes) izrađena od čoje tamno višnjave boje, a oko nje se omotavao crveni ŠAL  tkz. „krmez“. Šal su nosili muškarci srednjih i starijih godina a momci su nosili kapu sličnu curskoj s tamnim gornjim dijelom.

ŽENSKA NARODNA NOŠNJA:

Sve žene do tijela nosile su dugu KOŠULJU, napravljenu od domaćeg lanena platna. Ukrašavane su krožanjem na rukavima i prsima.

S prednje strane košulju je pokrivala PREGAČA (traversa), tkana u dva nita vunom i svilom. Bogatije pregače ukrašavane su i zlatnom srmom, tako da se vuna čak i ne vidi, što bi prigodom nošenja stvaralo poseban ugođaj i odsjaj. Pregače su bile izglačane na faltne. Pregača se otraga veže „uzicama“ . Preko pregače opasivao se ženski PAS; vuneni pojas tkan u četiri nita, dug tri metra širog 10-12 cm. Preko pasa nosio se kožni pulijani remen tkz. ĆEMER; dug oko 120  a širok oko 5 cm. Postojao je i pojas sa paptama od srebra rađen u filigranu rad domaćih majstora. S lijeve i desne strane pregače i pod pojas uvlačile su se svilene marame tkz. SVILAŠI  ukrašeni velikim crvenim cvjetovima i resama naokolo. Nabavljale su se iz uvoza i tek nešto prije drugog sv. rata pridružene našoj odjeći. Udane žene nisu nosile svilaše. Nakon toga oblačila je se ČERMA. Od crnog sukna tkana u četiri nita duga do ispod koljena i bez rukava, sprijeda otvorena a ispod pazuha i na dnu s obje strane prošiva ukrašena s malo veza i kitama od svile. Na prsima je optočena zlatnom srmom ili crvenom čojom. Kod cura s prednje strane uz rub na čojanoj traci tkz. rizi ukrašena „banovcima“. Za djevojku je bilo veoma bitno da ispod čerme virka čista bijela košulja. Zimi na jačermu oblabila se Modrina.

Oglavlja djevojke i žene:

Djevojke su dijelile kosu na pravi razdjeljak tj. po sredini te ju plele u dvije pletenice. U pletenice su uplitale i vrpcu u boji tkz. ojanu kurdelu plitnjak). Na glavu su zatim najprije polagale crvenu kapu od čoje pokićenu sprijeda – po obodu- „banovcima“. Banovci su poredani u dva reda, prekinuti na sredini. Obično ih ima pet ili šest na svakoj strani odnosno dva do četiri u svakome redu. Preko kape ide marama, od „bijelog tila“ koja se zove BARUNDŽUK (tur. Barundžuk = fina tkanina), na tjemenu pričvršćena iglom tkz. pribadačom (kićenom špeodom), a sa strane iznad uha se zakvači velika PERLA (paunova pera posložena u dri reda po 4 odnosno 6 komada).

Lijepe djevojke još ljepšima činio je nakit. Srebrene KOLAJNE bile su dio skupljeg nakita, izrađivane od kuglica nanizanih na kostru.

PODBRNIK koji se zakvačivao na barundžuk sa strane i padao je do ispod brade uokvirujući lice.

STRUKE – Crni bobci koji se mogao vidjeti na vratu djevojke i udane  žene. Djevojke iz imućnije kuće na grudima su nosile nakit od dukata zvani ĐERDAN.Na ušima djevojka je nosila REĆINE rađene od starog novca ili same izrađene od voska. Na rukama djevojke bilo je srebreno prstenje.

Izgovarajući pred svećenikom ono uobičajeno DA, djevojka se istodobno opraštala i od svoje djevojačke nošnje.  Žene bi kosu  kao i djevojke dijelile na razdjeljak a onda ju uvrtala sa strane čela  ka ušima tj. podavijala  pa se potom plela u dvije pletenice koje bi spojila uplitnjakom i omotavala oko glave. Postajući mlada (nevista)  na glavi nosila je crvenu kapu bez nakita koju je prekrivala velikom maramom (tur. Bohča) BOŠČOM. Uz rub bošča je ukrašena vezom od bijelog konca vrlo sitnim bodom. Uz rub tkđ ukrašavana je kericama u koje su upletene perlice (pize, mrđalice) u boji. Na rubovima bošče pričvršćivane su kite kićanke duge oko 20 cm. Ljeti i za toplijih dana žene bi krajeve bošče prebacivale preko tjemena tako da  s obje strane pored ušiju vise kićanke. U novije vrijeme žene su umjesto kape naročito starije žene preko kose stavljale kupovnu maramu zvanu garaš tako da joj na čelu stoji kao kapica  a krajeve provlačila kroz pletenice da vise  pored ušiju ili vezivala ih otraga. Zimi su strije žene nosile PLET debela vunena marama crne boje.

Udana žena do tijela nosila je košulju, oko struka opasivala je traverzu  a na košulju je oblačila jačermu.

Share Button

Comments are closed