Od prije nekoliko dana u MZ Podhum, u polju na kraju Podhuma, podno obronaka Kamešnice s jedne i Tribnja s druge strane, može se vidjeti davno zaboravljeni prizor – nakon gotovo nekoliko desetljeća krave su u polju i mirno pasu…
Prizoru se svi vesele, a posebnu nostalgiju budi kod starijih stanovnika naše župe.
Internetski portal selomisi.com obajvljuje intervju sa Matom Omazićem, direktorom i suvlasnikom FARME PODHUM d.o.o. koja je pokrenula cijeli projekt, ovdje nam Mate otkriva zanimljivosti vezano za ovaj projekt.
Mate, lijepo je vidjeti ovaj prizor, otkuda ideja? Reci nam malo više detalja.
Prije svega želim vam dobar dan i hvala na interesu. Poljoprivreda i rad s prirodom oduvijek su me privlačili. Deset godina radim uredski posao i tražio sam bijeg u prirodu. Prije nešto više od godinu dana moj brat Marko, prijatelj Tom i ja donijeli smo odluku da krećemo u posao uzgoja goveda. Zbog obilnih poticija za uzgoj goveda i otvorenog pristupa tržištu Europske unije, isprva smo posao željeli pokrenuti u Hrvatskoj u Lici, ali ljubav prema rodnom kraju bila je jača i odlučili smo krenuti težim putem.
Kako smo već čuli, radi se o francuskoj pasmini Salers? Otkuda odluka baš za tom pasminom?
Da, tako je, radi se u govedu pasmine Salers. Za Salers govedo tvrde da je nastalo prije 7000 godina u današnjem Egiptu odakle je vjerojatno ratnim pohodima došlo u Francusku. Prvi smo uvezli ovu pasminu u BIH. Jako oprezno smo pristupili odabiru pasmine. Cilj nam je bio odabrati govedo koje će se najbolje prilagoditi ovome podneblju i koje će dati meso naviše kvalitete uz minimalne probleme. Sustavno smo pristupili odabiru pasmine. Razgovarali smo sa stručnjacima diljem Europe. Kontaktirali smo eksperte s agronomskog fakulteta i poljoprivredne savjetodavne službe. Posjetili smo više farmi i razgovarali s uzgajivačima. Analizirali smo desetak pasmina i u uži izbor ušle su pasmine Salers, Angus i Aubrac. Slijedila je dodatna dubinska analiza i izbor je pao na Salers. Nakon odabira pasmine išli smo u Francusku odabrati jedinke. Bilo nam je jako bitno startati s kvalitetnim matičnim stadom jer, naravno, od toga se sve dalje širi. Odabrali smo 30 rasplodnih krava i jednog bika vrhunske genetike i evo nakon pola godine rada i truda, evo ih tu, u našem Podhumu.
Koje su karakteristike te pasmine?
Salers je mesno govedo srednjeg do velikog okvira, izrazito robusno i otporno. Može preživjeti na škrtim, brdovitim i planinskim terenima, točno onakvima kakvi su krški tereni našeg kraja. Otporno je na niske i visoke temperature te velike na dnevne oscilacije u temperaturi što je u Livnu često. Pasminu karakterizira dugovječnost, visoka plodnost, izraženi majčinski instinkt i lakoća teljenja. Meso je vrhunske kvalitete i odlične mramoriranosti. Uz kvalitetu mesa i mlijeko je visoke kvalitete. Imaju velike široke bijele rogove. Obrasli su gustom dlakom boje nešto između mahagoni boje, boje konjaka i boje čokolade. Životinje su lijepe. No dobro, o ukusima se ne raspravlja, neka svatko sam procijeni, hahaha.
Iskreno, dobro smo se naradili. Krenuli smo raditi krajem svibnja, krenuli smo od nule. Sve je bilo skroz zapušteno. Prvih par tjedana samo smo krčili put da možemo proći. Paralelno smo provodili tri aktivnosti – kosidbu, izgradnju infrastrukture i rješavanje papirologije. Nismo imali niti vodu niti električnu energiju. Izgradili smo malu solarnu elektranu s baterijskim sustavom za pohranu energije, sustav za opskrbu vodom, prilazni put, štalu otvorenog tipa i električnu ogradu. Ipak, uz sve to, mislim da je papirologija bila najteži posao. Da vam sad kažem koliko birokracije je trebalo proći, ne biste mi vjerovali. No eto, i to je iza nas.
Kakve su reakcije? Jeste li imali podršku?
Imali smo veliku podršku ljudi iz sela. U proteklih nekoliko mjeseci, gotovo da nije bilo dana da netko nije došao pomoći. To me jako raduje i veseli, jako sam zahvalan. Ne samo zahvalan nego sam i ponosan što sam iz kraja gdje su ljudi spremni pomoći drugome kada treba. Bez pomoći naših dobrih ljudi nikad ne bismo uspjeli.
Također, Općina Livno na čelu s Načelnikom imala je puno razumijevanja. Izašli su nam u susret i podržali ovu našu investiciju. Popravili su 1300 metara starog zapuštenog poljskog puta kako bi kamion sa životinjama mogao sigurno proći. Dopustite da iskoristim ovu priliku da i Općini uputim veliko hvala.
Uz lokalnu podršku, povezali smo se s uzgajivačima širom svijeta kako bismo razmjenjivali iskustva. Mi smo novi u ovome i svaki savjet nam je dobrodošao. Predsjednik svjetske organizacije International Salers Federation Australac Ron Coomber, predsjednik Udruge Salers Hrvatska Mirko Devčić te iskusni uzgajivači iz Like na čelu s Jurom Murgićem posjetili su nas u Podhumu i dali punu podršku i korisne savjete. S njima smo svakodnevno u kontaktu i pomažu nam da sve prođe u najboljem redu. Zahvaljujem se i njima.
Kakvi su planovi za budućnost? Koji su ciljevi?
Poljoprivreda nije kratkoročan posao. Poljoprivreda, a pogotovo uzgoj goveda, je dugoročan i težak posao. Mi nemamo megalomanske planove. Imamo svoju strategiju razvoja. Krenuli smo s relativno malim matičnim stadom i cilj nam je polako ići dalje i širiti se. Na proljeće planiramo uvesti još 50-ak grla. Ne želimo veliku nego malu proizvodnju, ali s najboljom kvalitetom. Naš prioritet je ekološka proizvodnja vrhunskog mesa i rasplodnih goveda. Želimo stvoriti održivi ekosustav koji će se lagano razvijati i koji će donositi koristi i nama i našem kraju. Samo neka se radi i bit će dobro. Imamo već dvoje zaposlenih, i ako je to spriječilo iseljavanje dviju obitelji, mi smo sretni i zadovoljni.
Sir od mlijeka ove pasmine jedan je od najcjenjenijih i najkvalitetnijih sireva u Francuskoj. Razmišljamo i o tome, da jednog dana u budućnosti od mlijeka ovih krava napravimo livanjski sir. Ideja imamo, treba ih realizirati.
Uskoro planiramo osnivanje „Udruge Salers BIH“. Kroz tu udrugu želimo potaknuti i druga obiteljska gospodarstva da možda krenu u ovome smjeru i želimo svakome tko je zainteresiran za ovu pasminu dati punu podršku.
Mate, planiraš li se vraćati u rodni kraj i kakve imaš namjere?
Svakako, da, razmišljam o tome i volio bih doći živjeti u Podhum. Iako sam ja rođen u Zagrebu, i Zagreb i Podhum smatram svojim rodnim krajem. Prvo moram zasnovati obitelj, a čuo sam da kod vas u Mišima ima lipih cura, ali o tome ćemo drugom prilikom, hahaha:)
I za kraj, nešto za nadodati?
Još jednom se zahvaljujem svima koji su nam pomogli. Ovo je tek početak. Još je puno truda i posla ispred nas. Dali smo sve od sebe i dat ćemo sve od sebe. Imamo viziju, hoćemo raditi i ne bojimo se nikoga i ničega, a na kraju – bit će kako Bog da.
Mate, hvala na razgovoru i sretno!
Hvala i vama, svako dobro vam želim!
FOTO ALBUM SA KRČA
Mirko Puđa /selomisi.com
