Čudotvorna Gospa Sinjska bila je, sada je, i uvijek će biti, zagovornica i braniteljica kršćanskih obitelji.
Davne 1715 godine, točnije 8. kolovoza Turci su sa 60 000 svojih vojnika započeli napad na Sinj. U sinjsku tvrđavu zatvorila se četa od oko 700 vojnika, žene, djeca i sedam fratara. Fratri su sa sobom ponijeli sliku Majke od milosti i stavili je u tvrđavnu crkvu sv. Mihovila, na oltar sv. Barbare. Oko Grada sve je bilo popaljeno i uništeno. Izgorjela je i crkvica sv. Franje, a zatim i samostan i nova crkva pod Kamičkom sa svim što je u njoj bilo. Sam je Grad bio napola razrušen. Dana 14. kolovoza bio je opći juriš na Sinj, koji je trajao tri sata. Kroz to vrijeme redovnici, žene, djeca i ostala čeljad koja ne bijaše za borbu, molili su s plačem i suzama pred Marijinom slikom za pomoć. Branitelji su očekivali novi napad ali je neprijatelj noću od 14. na 15, kada je svitao dan naše Zaštitnice na nebo uznesene, Blagdan Velike Gospe, nijednog Turčina nije bilo pod Sinjem, već su i posljednje Turske čete prešle preko Cetine. Pod Gradom se našlo 10.000 mrtvih i mnoštvo ratnog materijala.
Suvremeni povjesničar fra Petar Filipović piše: “Da je dakle ovo bilo Gospino dobiće, sumnje nema; pak i Turci isti posli su govorili da su gledali svaku noć u vrime obsidnuća odit po zidu Grada jednu ženu u velikoj svitlosti”. Te su se Gospođe strašili i zato su pobjegli. Premda se mogu donijeti i neki naravni razlozi povlačenja turske vojske, ipak su svi branitelji bili duboko uvjereni da je to bilo djelo “naše zaštitnice”, “Majke od Milosti” pred čijom su se Slikom molili. Čudotvorna Gospa Sinjska bila je u povijesti, sada je, a tako ce biti i u buducnosti, u srcima hrvatskih obitelji. Njoj su se uvijek utjecali vjernici kojima je pomagala u lijecenju srca i duse pa joj uzvracaju svojom ljubavlju i zahvalnoscu.
Svake godine sredinom kolovoza, uoči blagdana Velike Gospe, u Sinju se ponavlja velicanstvena slika: sa svih strana iz cetinskoga kraja slivaju se kolone vjernika. To su hodocasnici iz cetinjske krajine, kao i drugih krajeva Dalmacije, Hrvati iz susjedne Bosne i Hercegovine, posebno Livna, Duvna i Rame, ali i mnogi hrvatski iseljenici koji desetljecima zive izvan zavicaja i domovine dolaze u Sinj na proslavu Velike Gospe.
LIVNJAKA SVAKE GODINE SVE MANJE
Naši preci su u velikom broju hodočastili u Sinj, posebno uoči blagdana Velike Gospe 14. kolovoza i tu su tražili Gospin zagovor i dobivali snagu i milost da nadiđu žiotne poteškoće.
Danas je Livnjaka u tom svetištu sve manje. Broj hodočasnika iz livanjskoga kraja koji su hodočastili pješice na “zavit” u Sinj drastično se smanjio, a nekada ne tako davno, u Sinj su pješice hodočastile tisuće osoba, iz cijelog livanjskog kraja, a sa osobnim automobilima i autobusom skoro iz svake kuće po netko.
Danas kao da nama ne trebaju hodočašća ni “zaviti” (jer imamo svega) i takva nam vrsta pobožnosti očito ne treba? Koliko nam je dobro i koliko smo zaokupljeni svjetovnim stvarima, ne znamo više ni hodočastiti iz zahvalnosti i zahvaliti Bogu za ono što imamo?
Na koljenima pred tvojim oltarom Gospe Sinjska, mnogima su presušile suze, mnogi izliječiše i dušu i tijelo i povratiše nadu. Primi molbe svoje djece iz Cetinske krajine, iz Rame, Livna, Duvna i čitave BiH, iz Dalmacije i Hrvatske.
O hvala ti, Čudotvorna Gospe Sinjska! Kraljica si Sinja i Cetine ravne, Majka hrvatskoga puka od prošlosti davne. Ti si naša Pomoć, ti si naša Dika. Neka ti je, Gospe, hvala prevelika.
Slične teme
GOSPIN PUT NA PRIVALI UTISNUT U KAMENJE
