SVJEDOČANSTVO ŽUPNIKA ŽUPE PODHUM FRA MIROSLAVA VRGOČA O ISTJERIVANJU ŽITELJA ŽUPE PODHUM I BUŠKOBLATSKOG KRAJA SA NJIHOVIH OGNJIŠTA
Brojni iseljeni i zaboravljeni žitelji sela oko Buškog jezera nikad nisu dočekali pravdu za ono što su proživjeli krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća. Ti događaji se rijetko spominju iako postoje živi svjedoci nemilih događaja koji su prethodili izgradnji Buškog jezera i popratnih objekata u Livanjskom polju. Izjave živih svjedoka i autentični dokumenti koji opisuju teror koji je provodila bivša država približit će istinu novim generacijama. Prvi u nizu dokumenata je Izjava dobrog fra Miroslava Vrgoča koji je krajem devedesetih svojim svjedočanstvom pokušao pomoći da se ispravi nepravda počinjena njegovim župljanima. Što se pokušalo krajem devedesetih i zašto ni tada nije bilo pravde za oštećene ispričat će svjedoci u nastavku…
Fra Miroslav – Slavko Vrgoč Franjevački samostan Gorica 80101 Livno
IZJAVA
Moralno i odgovorno dajem ovu izjavu o Buškom Blatu, sada Buško jezero. Po mišljenju tadašnjih vlasti i „stručnjaka“ Buško Blato je „idealno mjesto za akumulacijsko jezero“, stoga će se „njegove vode koristiti za hidrocentralu Orlovac u Rudi kod Sinja.“ Po njihovom bi se mišljenju u tom slučaju Buško Blato moglo mnogo bolje iskoristiti. Tako se dugogodišnja ideja okončala odlukom (1968.) da se otvori akumulacijsko jezero. Radovi su počeli. U jezero su pretvorene livade i oranice, njive i pašnjaci. Od župe Podhum najviše su stradala sela Bilo Polje i Podgradina, a ostala sela su okrnjena. Taj nesretni kanal ne samo da je napravljen ondje gdje je najmanje potreban nego je prošao kroz najkvalitetniji dio zemljišta sela Podgadine. Kad su se ljudi pobunili zbog toga bili su strogo kažnjavani. Nad narodom učinjeno je nasilje. Još uvijek sjećam se toga nemilog događaja koji se dogodio 20. kolovoza 1968. godine. U rane jutarnje sate dva policajca sa oružjem o ramenu pokucala su na vrata župnog stana u Podhumu i mene kao župnika izvijestili zbog čega su došli i šta će se događati navedenog dana.
U župni ljetopis zabilježio sam:„ Dne 20. kolovoza 1968. dogodio se nemili događaj – obračun sa svijetom u izvlašćivanju zemlje za akumulacijsko jezero „Buško Blato.“
Cijeli općinski aparat uz pomoć tri autobusa „milicije“ opremljene oružjem, palicama i suzavcem obračunali su se sa svijetom i radovi se izvode za akumulacijsko jezero. Crkveno zvono koje je samo malo podignuto od zemlje čuvano je da ne zvoni na uzbunu. Zvono nit je zvonilo niti je bila namjera zvoniti, a glas mu je mogao doprijeti samo do obližnjih kuća. Palica je radila, suzavac je upotrijebljen, hitna pomoć djelovala je zastrašujuće i neke povrijeđene odvezla je u bolnicu. Narodnom poslaniku Josipu Propadalo, rekao sam da je ovo nasilje nad svijetom, politički neuspjeh i da ovaj narod koji čuva svoju zemlju, čuvat će i Domovinu. Ako baš to mora biti, narodu za odštetu treba dati pravičnu odštetu, a onima koji moraju seliti pronaći drugi dom-drugo ognjište. Narod je sam sebi tražio novi dom po Hrvatskoj i naselio se u Brnaze kod Sinja, Kaštela, Veliku Goricu, Dugo Selo, Novsku, Banovu Jarugu, Slavonsku Požegu, …
Govorili su mi: Kad nas tjeraju sa naših ognjišta idemo u svoju Domovinu Hrvatsku; i otišli su sa suzama, uzdisajima, bolom u srcu za rodnim krajem u kojem mu ostaju grobovi predaka.
NAD NARODOM IZVRŠENO JE NASILJE. SILOM IZVLAŠTENO ZEMLJIŠTE, UNIŠTENE KUĆE, STAJE, ŠKRTKO JE PLAĆENO. SADA BI TREBALO ISPRAVITI TU POGREŠKU. Sve ovo sam doživio, proživljavao i očevidac bio na licu mjesta događanja.
Za napisano svjedoči Fra Miroslav Vrgoč / tadašnji župnik u Podhumu/Gorica-Livno, 2. travnja 1998.
DRUGI DIO
KAKO JE HEP „POŠTENO“ STJECAO ZEMLJIŠTE POD BUŠKIM JEZEROM DRUGI DIO„
Kad su se ljudi pobunili zbog toga bili su strogo kažnjavani. Nad narodom učinjeno je nasilje. Još uvijek sjećam se toga nemilog događaja koji se dogodio 20. kolovoza 1968. godine. U rane jutarnje sate dva policajca sa oružjem o ramenu pokucala su na vrata župnog stana u Podhumu i mene kao župnika izvijestili zbog čega su došli i što će se događati navedenog dana…“Napisao je fra Miroslav Vrgoč o akciji milicije koja je imala za cilj „udobrovoljiti“ mještane sela oko Buškog jezera da pokorno prodaju svoju djedovinu i jedini izvor egzistencije za sitan novac. Općinske vlasti, uz asistenciju lokalnih odbornika iz župe Podhum, dogovorili su stupicu za mještane koji se nisu željeli odreći zemlje od koje žive njihove obitelji. Ponuđena cijena otkupa zemljišta je bila uvredljivo mala. Organiziran je „sastanak“ kod baraka koje su bile na mjestu današnje asfaltne baze Livno putova. Mještani su pozvani da dođu na razgovor sa vlastima oko pravednije otkupne cijene. U biti su ih domaće sluge vlasti pozvali na nemilosrdno batinanje. Naime noć prije, vlasti iz Livna su naručile milicijska pojačanja iz Mostara i drugih krajeva. Rasporedili su se u široki krug i skriveni čekali da se mještani okupe. Sa dugim cijevima i palicama bez razgovora upadaju među ljude i tuku sve redom sjeća se Marko Bulić koji je došao na dogovoreni sastanak sa pokojnim ocem. Mještani su brutalno premlaćeni bez ikakvog upozorenja. Slijedi prijepis Izjave milicajca koji je sudjelovao u akciji i kasnije objektivno opisao brutalno postupanje prema mještanima:
I Z J A V A
„Kojom pod potpunom odgovornošću, izjavljujem, da sam godine 1988 godine, u mjesecu kolovozu, negdje u drugoj polovini, tog mjeseca, kao radnik milicije zaposelen kod milicijske stanice u Livnu, bio prisutan na licu mjesta u naseljima Podgradina i Vržerale kod Livna, kada se kopao kanal, pa sam te prigode u vozilu „Landrover“, dovezao 6 do 7 milicionera, na lice mjesta, da bi sa narodom raspravljali oko potapanja i izuzimanja njihove nepokretne imovine, vidjeo sam naguravanje, fizički napad na mještane od strane milicije, koja je pored nas došla iz Sarajeva i Mostara, ___________. Oni su stanovništvo, fizički udarali, gurali te zlostavljali, ja sam to sve nemoćno promatrao iz vozila.
Ovu izjavu u znak kao svoju _______ što mi je ______ , ________________ i uvjeravam, a ovu _______ na zahtjev mještana ___________________________ sve ovo _____________________, te sam _________________________________________________________________.“
U Livnu, ________ godine. Izjavu dao:
Dio izjave je teško pročitati.
Narod župe Podhum, koji je od kraja drugog svjetskog rata u novoj Jugoslaviji tretiran kao neprijateljski je brutalnom režimskom silom natjeran da proda svoju djedovinu u bescjenje i da seli! Brojni su svjedoci po kojoj cijeni se otimala zemlja. Usporedbe radi govorilo se da je kvadrat vrijedio jedno jaje. Dokazane sluge tadašnje vlasti iz Župe, čiji puleni i danas kroje sudbinu naroda u Livnu, su napredovali u karijeri i stjecali povlastice. Narod koji je ostao od gradnje jezera nije dobio ništa. Marko Bulić se sjeća sastanaka koje je organizirao Grgo Šimunac u društvu prvoborca Jakova Kovača, kad je trebala započeti gradnja nove osnovne škole u Podhumu. Drugovi su imali zadatak da pokupe 500 maraka po kućanstvu za gradnju škole. Dok je Jakov na sastancima imao razumijevanja na negodovanje mještana koji su nedavno dali sve za gradnju jezera, Grgo Šimunac nije prihvaćao argumente mještana da su oni školu već platili. Na kraju je udovoljio Marku i oslobodio plaćanja samo mještane Podgradine a ostali su morali platiti samodoprinos za novu školu.Već skoro pola stoljeća Buško jezero proizvodi novac za nekoga a sela oko jezera nemaju ni osnovnu infrastrukturu.I dan danas sela župe Podhum nemaju urednu opskrbu vodom, imaju problema sa naponom, pojedini zaseoci još čekaju prvi asfalt. Problem je sada što nema mještana da skupe pola novca jer su većinom iselili. Jedino je iseljavanje iz župe efikasnije nego za vrijeme bivše države. Nisi podoban, nema za tebe posla i marš u Njemačku.
IZVOR: Rlelax Livno / Ivica Brešić
