Mjesto nastanka Livanjskog sira je područje zapadne Hercegovine, odnosno široko područje Livanjskog polja, odakle se njegova proizvodnja proširila i na područja Glamoča i Tomislavgrada.
Danas se Livanjski sir smatra autohtonim proizvodom punog i ugodnog okusa, koji je svojom tradicijom i kvalitetom zadobio odličnu reputaciju širom regije.
Livanjski sir se počeo proizvoditi u 19. stoljeću u okolici Livna po uzoru na tehnologiju proizvodnje francuskog sira grojera. Zrije prosječno od 60 do 66 dana u kontroliranim uvjetima. Miris sira je izrazit i specifičan kraškim sirevima.
Najsnažniji procvat, livanjska sirana je doživjela dolaskom francuskog sirara Cypriana Jailleta, koji je četvrtinu stoljeća (od 1900. do 1926. godine) u njoj djelovao i bio ugledni građanin Livna. U Livnu se proizvodio i vrlo kvalitetan sir „Roquefort“, koji je zrio u pećini u Dumanu, iznad izvora rijeke Bistrice. Bio je vrlo cijenjen, te je 1896. godine na izložbi u Budimpešti dobio medalju… „Grossenmilleniums Medalle“. Kasnije se odustalo od njegove proizvodnje, tako da se od 1905. godine uglavnom proizvodio Livanjski sir, tzv. „Vollkäse“, koji je bio posebno tražen na tržištu Monarhije.
Receptura ovog sira proširila se iz sirane, a i iz tadašnje poljoprivredne škole, u kojoj je C. Jaillet bio učitelj, i među okolno stanovništvo, koje je počelo proizvoditi sličan sir posebno dobro prodavan u bližoj Dalmaciji. Naravno da je kod seljačkog livanjskog sira dolazilo, a to je slučaj i danas, do variranja kvaliteta, sastava, oblika i veličine.
Mljekara “Eko-sir Puđa” locirana je u mjestu Golinjevo u blizini Livna, grada nadaleko poznatog po svom Livanjskom siru. Mljekara proizvodi vrhunske sireve od planinskog mlijeka, a najpoznatiji proizvodi su Livanjski sir, Livanjac i Trapist.
Izvor:Prochitaj.ga
