PISMA I PIVANJE NAŠEG KRAJA

 

Do polovice 70-tih godina prošlog stoljeća nijedan događaj u našem kraju nije prolazio bez „pisme i pivanja“ (pjesme i pjevanja). S pismom se rađalo i umiralo, s pismom se radilo s pismom se živjelo.

Pivalo se u svakoj prilici i svakom događaju (rođenju, krštenju, odrastanju, curenju, momčenju, ženidbi i udaji), s pismom se počinjalo raditi, s pismom se radilo i s pismom se završavao posao (kopanje, žetva, vršidba, koševina, komušanje, čobankovanje,…).

Najviše se pivalo o ljubavi, ali bilo je i šaljivih pisama, rugalica, kontavica, veselica, žalbenica,….  Od postanka narod ovoga kraja je pivao – gangao, ustresao, ojkao, kolo igrao i veselio se.

U ljetnim žegama kad bi zaposjeo polje svojim radom te bi polje prekrili nepregledni kosci i kupelice, nosioci naviljaka i oni koji sadivaju plaste, kad bi poljem odjekivala zveka kosa i bruseva i tada je ovaj narod davao oduška srcu i pivao.

 

Pivala se ganga i bećarac, orila se ustresavica i ojkavica.

Znalo bi se po pismi i načinu pivanja odakle je tko pa se govorilo: “to su Podumčani… to su Prisojani…” čak bi se i klapa poznavala imenom i prezimenom. Svi veseli i radosni, iako iscrpljeni od rada, a nerijetko i gladni, nisu bili umorni za pismu. Natpivavali bi se tako “Bužani” Livnjaci ili Duvnjaci od Grabovice do Podgradine, od Liskovače do Prisoja, od Bukove gore do Miša,… Isto je bilo i na rubovima polja.

Uz naselja su bile njive oranice. A na njima bi se uzgajale razne žitarice i povrće. I ondje “u kopačima” nerijetko i po tridesetak na jednoj njivi, nije bilo smetnji. Uz pismu i šalu zaboravljalo bi se na umor, zaboravljalo bi se da je zemlja tvrda i suha. Sav teret tegobnog života uklanjao bi pismom i u njoj crpio snagu, a u nedjelju kad bi mogao odmarati odmah poslije pučke mise hvatalo bi se kolo igralo se i pivalo. Narod je sam sebi gradio domove gdje bi mogao nedjeljom i blagdanima igrati, pivati i veseliti se.

 

I odjednom to sve nestade, ljudi odoše na rad u inozemstvo i dođe veći standard ljudi u ovaj kraj, u kuću dođoše televizori koji zamijeniše večernja „sila“. U sela dođoše auti i nestade blaga i čobankovanja, šume zarastoše a polje potopiše i utihnu „divojačka i momačka „pisma“, ganga i ustresanje, kao da je nikad nije ni bilo. Ostadoše nam samo sjećanja i uspomene još pokojeg živog starog „dida ili babe“. Uskoro će i ona nestati ako ih mi mlađi ne sačuvamo i ne prenesemo onima koji će doći poslije nas.

Zato postoje Kulturno Umjetnička Društva koja čuvaju i njeguju pismu običaje i kola jednoga kraja.

Zahvaljujući raznim Kulturno Umjetničkim Društvima u našem Livanjsko – Duvanjskom kraju ovdje ćete moći poslušati i skinuti sebi izvorne pisme iz našeg kraja. Neke od dolje ponuđenih pismama snimljene su u studiu  i stoga imaju kvalitetan zvuk, dok su neke amaterski snimci snimljeni na raznim sijelima odnosno druženjima.

 

IZVORNE PJESME NAŠEG KRAJA mp3